Presude Europskog suda za ljudska prava obvezuju državu na koju se odnose. Obveza država da izvrše presude Europskog suda propisana je čl. 46. st. 1. Konvencije, a obveza ispunjenja uvjeta prijateljskih rješenja čl. 39. st. 4. Konvencije.

Europski sud presudama u pravilu samo utvrđuje je li povrijeđena jedna ili više odredbi Konvencije, odnosno je li država povrijedila jedno ili više ljudskih prava i/ili temeljnih sloboda zajamčenih Konvencijom. U presudama Sud izražava isključivo svoje pravno mišljenje, ne namećući pri tom državama nikakve konkretne obveze u postupku izvršenja. Same države trebaju odabrati prikladne mjere za učinkovito izvršenje presuda, vodeći računa o konkretnim okolnostima svakog predmeta. O izboru mjera izvršenja i njihovoj provedbi, države sastavljaju akcijske planove ili akcijska izvješća koje dostavljaju Odboru ministara Vijeća Europe.

Odbor ministara vrši nadzor nad izvršenjem presuda i uvjeta prijateljskih rješenja. U tom postupku Odbor ministara razmatra jesu li mjere izvršenja koje je država odabrala prikladne, te da li se uredno provode. Svoju procjenu Odbor ministara temelji na informacijama koje dostavlja država u obliku akcijskih planova ili akcijskih izvješća, i na informacija dobivenim iz drugih raspoloživih izvora.

Kada utvrdi da je država poduzela sve potrebne mjere kojima se u najvećoj mogućoj mjeri otklanjaju negativne posljedice utvrđene u presudi Europskog suda, te ukoliko je potrebno i mjere kojima se sprječavaju buduće identične povrede u sličnim situacijama, Odbor ministara donosi završnu rezoluciju kojom zatvara razmatranje predmeta, odnosno utvrđuje da je određena presuda Europskog suda izvršena.