Očitovanje o izvještaju o položaju Roma u Hrvatskoj koji je izradio Hrvatski pravni centar
(stručna voditeljica projekta, Lovorka Kušan)
Uvodne napomene
Svaka nezavisna stručna analiza provođenja bitnih dokumenata koji se odnose na romsku nacionalnu manjinu dobrodošla je i može biti poticaj za bolji i učinkovitiji rad nositelja pojedinih mjera.
Iz Izvještaja o položaju Roma u Hrvatskoj, što ga je pripremio Hrvatski pravni centar (stručna voditeljica projekta Lovorka Kušan), razvidno je da autori nisu bili u dovoljnoj mjeri upoznati sa svim mjerama koje poduzimaju sva državna tijela i druga ovlaštena tijela u provođenju Nacionalnog programa za Rome i Akcijskog plana "Desetljeća za Rome", a također je razvidno da nisu konzultirali, radi dobivanja potrebnih podataka, niti jedno od spomenutih tijela kako bi došli do informacija.
Izvješće pretežno crpi informacije iz ranijih izvješća i mišljenja pojedinih međunarodnih tijela za ljudska prava, a znatno manje se temelji na vlastitom istraživanju i analizi. Upitno je, međutim, kako se moglo temeljito pristupiti analizi provođenja dokumenta na temelju starih podataka, izbjegavajući svaki doticaj s nadležnim državnim i lokalnim tijelima, te uz samo sporadične konzultacije s dijelom romskih udruga. Postavlja se također pitanje zašto nisu konzultirana vijeća romske nacionalne manjine te zašto nema osvrta na rad tih vijeća. U tekstu se čak ni ne navodi koliki je broj vijeća i predstavnika izabran, a upravo bi analiza rada vijeća bila značajna za ocjenu uključivanja romske nacionalne manjine u proces odlučivanja. Zbog svih tih razloga izostala je odgovarajuća podloga za cjelovitu analizu provođenja Nacionalnog programa za Rome koja bi svakako bila dobrodošla.
U samom uvodu materijala navodi se da je od donošenja Nacionalnog programa za Rome započela provedba svega nekoliko mjera, te da je romska zajednica s pravom nezadovoljna, a kao glavnu prepreku navodi da Vlada Republike Hrvatske propušta osigurati potrebna financijska sredstva. Treba, međutim, napomenuti da su u Državnom proračunu za 2006. godinu znatno povećana sredstva za provođenje Nacionalnog programa za Rome. Također se u Izvješću navodi da je jedna od prepreka provedbi njegova (ne)kvaliteta. Iz izvješća koje se upravo priprema za Vladu Republike Hrvatske o provođenju Nacionalnog programa za Rome, razvidno je upravo suprotno da do danas svega nekoliko mjera nije provedeno, a započela je, odnosno već se duže vrijeme provodi, većina mjera zacrtanih u Nacionalnom programu za Rome. Tvrdnja da je upitna kvaliteta Nacionalnog programa za Rome predstavlja osobno mišljenje autora bez pravih argumenata jer je, prema ocjeni odgovarajućih tijela Vijeća Europe koja stalno prate provođenje mjera za poboljšanje uvjeta života Roma, Nacionalni program za Rome jedan od najboljih programa, te je Vijeće Europe u Republiku Hrvatsku 2004. godine uputilo Delegaciju Moldavije, kako bi na hrvatskom primjeru mogli pristupiti izradi istog programa u svojoj državi. Navodimo da je Program izrađen u suradnji s odgovarajućim tijelima Vijeća Europe i nakon širokih konzultacija u kojima je suradnja ponuđena svim stručnjacima koji se bave pravima Roma, pa i gospođi Lovorki Kušan. Također, prilikom rasprave o provođenju Nacionalnog programa za Rome 2005., na seminaru na kojem su, pored 30 predstavnika udruga Roma i vijeća (a na koji je bila pozvana i Lovorka Kušen, ali na žalost nije došla), sudjelovali i predstavnici Vijeća Europe, zaključeno je da je došlo do znatnog napretka u ostvarivanju prava Roma, te je s tim u svezi koordinator za Rome Vijeća Europe čestitao potpredsjednici Vlade Republike Hrvatske i predsjednici Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog programa za Rome, gospođi Jadranki Kosor, posebnim pismom na postignutom napretku u unaprjeđenju položaja romske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.
Možemo se složiti s tvrdnjom da postoje brojne prepreke provođenju Nacionalnog programa. Jedna od najtežih je dugogodišnja marginalizacija i diskriminacija romske zajednice koja upravo sada, raznim poticajnim mjerama i naporima Vlade Republike Hrvatske, prolazi fazu osnaživanja za uključivanje u društveni život i proces odlučivanja na svim razinama. Međutim, problemi s kojima se suočava romska zajednica zahtijevaju dugoročna rješenja i ne mogu se očekivati veći rezultati u kratkom roku. Najbolji primjer za to je područje obrazovanja i stanovanja, koje zahtijeva dugogodišnji intenzivan rad na promjeni postojećeg stanja. Treba naglasiti da se već dvije godine sustavno provodi niz mjera, primjerice, na planu uključivanja romske djece u obrazovni sustav, prostornog rješavanja i legalizacije romskih naselja i u svim ostalim područjima. Pravi rezultati tih mjera bit će uočljivi tek za nekoliko godina kada povećani broj romskih učenika i studenata završi školovanje, te kada se završi uređenje romskih naselja.
Nadalje, u izvještaju se spominje da je Hrvatska započela s Desetljećem za uključivanje Roma 2005.-2015., a da je protekla desetina razdoblja utrošena samo za izradu Akcijskog plana, što nije točno, jer je Vlada Republike Hrvatske među prvima donijela Akcijski plan Desetljeća i to 31. ožujka 2005. godine, a program će se provoditi punih 10 godina, znači do kraja ožujka 2015. godine.
Primjedbe koje su u izvještaju iznesene u odnosu na rad Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog programa za Rome – o rijetkim sastancima - neutemeljene su i ne dogovaraju istini, budući da je rad Povjerenstva organiziran na takav način da su, pored sastanaka na kojem sudjeluju svi članovi (23) - a dosad ih je održano 7, uspostavljene i radne skupine (5) Povjerenstva koje ažurno djeluju i imaju mogućnost češćeg sastajanja nego Povjerenstvo. Također se u Izvješću kritizira što su „sastanci Povjerenstva utrošeni na posjete romskim naseljima“, a Vijeće Europe na sastanku Stručne skupine za Rome je taj primjer Hrvatske ocijenio kao izuzetno dobar, jer se na taj način neposrednim kontaktom potiče lokalna vlast na brže rješavanje problema.
U izvješću je iznesen niz primjedbi u odnosu na način i dugotrajnost postupka te visinu pristojbi koju pripadnici romske nacionalne manjine trpe prilikom stjecanja hrvatskog državljanstva, a ne spominje se da je Ministarstvo pravosuđa, ne samo osiguralo besplatnu pravnu pomoć, nego i plaćanje pristojbi prilikom stjecanja statusnih prava svim Romima kojima je to potrebno. Također se ne navodi da je Ministarstvo unutarnjih poslova formiralo mobilne timove koji su obišli romska naselja.
U Preporukama se navodi da treba provesti istraživanje o romskoj zajednici iako je provedeno opsežno istraživanje (Institut Ivo Pilar), te da treba Romima pružiti informacije o zdravstvenoj zaštiti iako je objavljena publikacija na hrvatskom i romskom jeziku o pravima na državljanstvo, zdravstvo i socijalnu skrb.
Zbog svih tih razloga, sa žaljenjem konstatiramo da izvještaj ne predstavlja analizu provođenja Nacionalnog programa za Rome, kao ni stvarno izvješće o položaju Roma u Hrvatskoj.
U nastavku se daje očitovanje pojedinih državnih i drugih tijela na Izvještaj Hrvatskog pravnog centra.
1.3. Nacionalni program za Rome i Desetljeće za Rome
Očitovanje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti
Ne možemo se složiti s tvrdnjom iz Izvješća da se do danas započelo s provedbom svega nekoliko mjera iz Nacionalnog programa za Rome te da je dosadašnji rad Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog programa za Rome pokazao da je to tijelo neefikasno, da se rijetko sastaje i da ne obavlja svoje poslove predviđene Programom.
Naime, sukladno mjerama iz programa, a uz suglasnost Savjeta za nacionalne manjine, raspoređena su proračunska sredstva u iznosu od 500.000,00 kuna za uređenje kulturnih centara za Rome i nabavu nošnji i instrumenata za romska kulturno-umjetnička društva u Međimurju, Zagrebu, Dardi, Rijeci, Kutini, Slavonskom Brodu, Sisku i Puli. Nadalje, Ministarstvo unutarnjih poslova je provodilo aktivnosti koje se odnose na provođenje Programa i to: osnivanje mobilnih timova sastavljenih od predstavnika nadležnih ministarstava, ureda državne uprave, centara za socijalnu skrb, romskih nevladinih udruga i predstavnika Roma koji trebaju u područjima naseljenim Romima utvrditi stanje u pojedinačnim slučajevima i uputiti stanovnike o načinu rješavanja statusnih pitanja, posebice prijave boravka i stjecanja hrvatskog državljanstva; propisivanje postupka stjecanja hrvatskog državljanstva imajući u vidu teškoće na koje u tom postupku nailaze Romi; upoznavanje službenika koji rade na predmetima rješavanja statusnih pitanja Roma s običajima i ponašanjem navedene manjine kako bi se spriječio svaki oblik njihove diskriminacije; zapošljavanje osoba koje poznaju romski jezik u službama u kojima se zaprimaju zahtjevi Roma za uređenje statusnih pitanja u upravnim postupcima. U vezi s tim, Ured za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske tiskao je brošuru na romskim jezicima, s informacijama o pravima stranaca, hrvatskom državljanstvu, prebivalištu, osobnoj iskaznici i putovnici. Ministarstvo unutarnjih poslova također je provodilo mjere iz Programa koje se odnose na: postizanje veće učinkovitosti policije u otkrivanju i sprječavanju nasilja nad Romima i nasilja u romskim zajednicama; poticanje Roma na prijavljivanje rasnog i drugih oblika nasilja protiv njih te evidentiranje i statističko praćenje takvih incidenata; povećanje broja policijskih službenika u sklopu akcije “Policija u zajednici” u onim lokalnim sredinama u kojima je veći rizik od pojave rasnog ili drugih oblika kriminala. Ministarstvo pravosuđa je u sklopu provedbe Programa pregovaralo s Hrvatskom odvjetničkom komorom koja je donijela odluku da će pružati besplatnu pravnu pomoć svim osobama koje im se obrate, iako nisu državljani Republike Hrvatske. Nadalje, tijekom 2003. i 2004. godine provedeni su izbori za članove vijeća nacionalnih manjina i za predstavnike nacionalne manjine u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave. Od ukupno 265 registriranih vijeća nacionalnih manjina, 19 ih je romske nacionalne manjine. Sukladno mjerama iz Programa, tijekom 2004. godine održani su seminari o osposobljavanu mladih Roma i Romkinja na kojima je sudjelovalo oko 50 pripadnika romske nacionalne manjine.
Posjeti romskim naseljima nisu bili gubitak vremena, kako proistječe iz navedenog Izvješća, već je to bila prilika da članovi Povjerenstva svojim primjerom potiču razvoj tolerancije između Roma i ostalog stanovništva te prihvaćanje različitosti i ostvarivanje ljudskih i manjinskih prava. Pri provedbi navedenih mjera Povjerenstvo je izvršavalo sve svoje zadaće koje su se pokazale nužnima, u okviru raspoloživih financijskih sredstava, a sukladno odredbama Odluke o osnivanju Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog programa za Rome.
Očitovanje Ureda za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske
Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog programa za Rome:
u svezi s navodom iz izvješća da je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog programa za Rome neefikasno i da se rijetko sastaje, te da ne obavlja svoje poslove predviđene Programom, želimo najprije naglasiti da su takve tvrdnje neosnovane i ne odgovaraju činjeničnom stanju. Povjerenstvo, na čelu s potpredsjednicom Vlade Republike Hrvatske, gđom. Jadrankom Kosor, koja je ujedno i predsjednica Povjerenstva, do sada je održalo sedam sjednica, te obišlo nekoliko romskih naselja, primjerice na području Grada Zagreba i Primorsko-goranske županije, s ciljem utvrđivanja konkretnog, stvarnog stanja u romskim naseljima na terenu, što predstavlja najbolji način da se članovi Povjerenstva upoznaju s poteškoćama i neprimjerenim uvjetima života u kojima žive Romi, a da se, s druge strane, lokalne vlasti potaknu na brže rješavanje teškoća Roma. Sukladno Poslovniku o radu Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog programa za Rome, osnovano je pet radnih skupina Povjerenstva (za pet različitih područja), koje se po potrebi sastaju i raspravljaju o poduzimanju mjera iz pojedinih područja Nacionalnog programa za Rome.
Među ostalim pitanjima o kojima se raspravljalo na sjednicama Povjerenstva, izdvajamo da je Povjerenstvo zatražilo od Grada Zagreba poduzimanje žurnih mjera za zbrinjavanje stanovnika romskog naselja Struge III. u Zagrebu, kao i za zbrinjavanje obitelji kojima prijeti iseljenje iz Plinarskog naselja. Ističemo i rješavanje pitanja u svezi s izgradnjom Kulturnog centra za Rome u Gradu Zagrebu, za koji je putem Ureda za nacionalne manjine doznačeno 1,000.000 kuna, kao i 100.000 kuna za izgradnju Kulturnog centra za Rome u Čakovcu. Sustavno djelujući na poboljšanju stanovanja Roma, te sukladno Programu, Povjerenstvo je zatražilo od svih županija izradu županijskih programa aktivnosti i mjera za unaprjeđenje stanja prostora i okoliša lokacija naseljenih Romima. S tim u svezi, primjerice, donijeti su zaključci da se na području Primorsko-goranske županije i Grada Rijeke, te Osječko-baranjske županije pristupi rješavanju pitanja prostornog uređenja i opremanja romskih naselja, uz donošenje urbanističkih planova i legalizaciju naselja. Uz navedeno, Povjerenstvo je donijelo zaključak o izdvajanju sredstava za sanaciju šteta od poplava u romskom naselju u Lončarevu naselju, u Općini Podturen, u Međimurskoj županiji, za što su izdvojena sredstva s pozicije Ureda za nacionalne manjine, u iznosu od 130.000 kuna.
Seminari:
sukladno Nacionalnom programu za Rome, s ciljem osposobljavanja Roma, posebice žena i mladih, za sudjelovanje u procesu odlučivanja, ostvarivanja prava i većoj uključenosti u društveni život, Ured za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske organizirao je sedam seminara koje su dijelom financijski podržali Vijeće Europe i Institut Otvoreno društvo Hrvatska, a na kojima je sudjelovalo više od 90 mladih Romkinja i Roma. Seminari su obuhvatili ove teme: ostvarivanje prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, pravo na kulturu i jezik, podrijetlo i kultura Roma, osnivanje i način rada udruga, sudjelovanje u predstavničkim tijelima, sudjelovanje u radu vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, vještina govorničke komunikacije, nenasilno rješavanje sukoba, upoznavanje s međunarodnim dokumentima (Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Konvencija o pravima djeteta, Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina, Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima), te Nacionalnim programom za Rome. Ciljevi ovih seminara su osposobljavanje mladih Romkinja i Roma za provođenje Nacionalnog programa za Rome, osposobljavanje za pomoć u vođenju udruga i izradi projekata, edukacija mladih Roma za promicanje kulture, običaja te za sudjelovanje u procesu odlučivanja u lokalnoj, ali i široj zajednici.
Manjine:
s ciljem unaprjeđivanja položaja Roma u organizaciji Ureda za nacionalne manjine i Savjetodavnog odbora Vijeća Europe za provođenje Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina organiziran je seminar o provođenju Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina, 15. i 16. rujna 2005. godine u Splitu na kojem su pripadnici nacionalnih manjina donijeli zaključak da je provođenjem Nacionalnog programa za Rome i Akcijskog plana "Desetljeće za uključivanje Roma, 2005.2015." došlo do bitnog unaprjeđivanja položaja romske nacionalne manjine, posebno u području obrazovanja, statusnih pitanja, te stvaranja pretpostavki za ostvarivanje kulturne autonomije i boljih uvjeta života.
Financiranje:
s ciljem osposobljavanja i educiranja mladih Roma i Romkinja, Ured za nacionalne manjine je u 2004. i tijekom 2005. godine financirao tečaj engleskog jezika za srednjoškolce, jednog studenta pripadnike romske nacionalne manjine u Zagrebu i jednog u Čakovcu, što će se nastaviti i u narednom razdoblju. Ured uz potporu Instituta "Otvoreno društvo" financira tečajeva engleskog jezika za mlade Rome u Zagrebu i Čakovcu, za čiju namjenu je do sada ukupno utrošeno 17.089,93 kuna.
Ured za nacionalne manjine zaključio je četiri ugovora o stipendiranju, s romskim studentima.
Sukladno Nacionalnom programu za Rome, za stvaranje prostornih uvjeta za djelovanje Roma, Ured je u prosincu 2004. godine, uz prethodnu suglasnost Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, rasporedio i doznačio sredstva za:
1. uređenje objekta za potrebe Roma u Capraškoj Poljani u Sisku, 100.000 kuna
2. uređenje kulturnog centra za Rome u Dardi, 100.000 kuna
3. uređenje kulturnog centra za Rome u Donjoj Dubravi, 60.000 kuna
Sukladno Zaključku 3. sjednice Povjerenstva za praćenje Nacionalnog programa za Rome, raspoređena su sredstva u iznosu od 300.000 kuna, za izgradnju romskog naselja u Donjoj Dubravi.
Uz suglasnost Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog programa za Rome od 2. prosinca 2005. godine, s pozicije Ureda raspoređena su sredstva u iznosu od 690.000 kuna, kako slijedi:
1. Međimurskoj županiji, za Općinu Donja Dubrava 400.000 kuna - za rješavanje stambenih teškoća Roma
2. Općini Kotoriba 120.000 kuna - za nužnu sanaciju Vrtlarskog naselja
3. Općini Podturen 50.000 kuna - za nabavu dodatne didaktičke opreme i adekvatno grijanje za dječji vrtić u Lončarevu Naselju
4. Gradu Sisku 30.000 kuna - za nabavu opreme za Kulturni dom za Rome u Capraškoj poljani
5. Gradu Belišću 50.000 kuna - za sanaciju makadamske ceste i društvene prostorije, uređenje nogostupa i opremanje prostorije namještajem za djelovanje romskog kulturno-umjetničkog društva u prigradskom naselju Bistrinci
6. Gradu Bjelovaru 30.000 kuna - za početak programskih aktivnosti Centra za savjetovanje Roma , Bjelovar
7. Centru za socijalnu skrb, Čakovec 10.000 kuna - pomoć za obitelji dječaka stradalog u požaru
Za stvaranje pretpostavki za ostvarivanje kulturne autonomije romske nacionalne manjine, doznačena su sredstva iz Državnog proračuna za 2004. i 2005. godinu putem Savjeta za nacionalne manjine, u ukupnom iznosu od 790.000 kuna.
Ističemo i višegodišnju donaciju Europske komisije za Program podrške Romima, koja započinje u 2006. godini, za poboljšanje uvjeta stanovanja i obrazovanje, s iznosom od 1.300.000 eura, uz sudjelovanje Republike Hrvatske u iznosu od 30%.
Na koncu napominjemo da je Ured, sukladno mjeri iz Nacionalnog programa za Rome, u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova, Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi i predstavnicima krovnih romskih udruga pripremio i tiskao dvije knjižice "Moja prava", jednu na romskom i jednu na hrvatskom jeziku, koje na popularan način sadrže informacije o mogućnostima i načinu ostvarivanja prava romske nacionalne manjine, u tri važna područja: statusna pitanja, zdravstveno osiguranje i socijalnu skrb. Knjižica "Moja prava" tiskana je u 800 primjeraka na hrvatskom i 800 primjeraka na romskom jeziku i podijeljena je besplatno svim romskim udrugama koje su registrirane u Republici Hrvatskoj. Za tiskanje navedene knjižice utrošena su sredstva u iznosu od 33.687. kuna.
Desetljeće za uključivanje Roma, 2005.-2015.:
napominjemo da je sasvim nejasno iz kojih se razloga u Izvješću samo u jednoj rečenici spominje Akcijski plan Desetljeća za uključivanje Roma 2005.-2015., budući da je Akcijski plan dokument koji je donijela Vlada Republike Hrvatske, s dugoročnim ciljem poboljšanja teških uvjeta života Roma u Republici Hrvatskoj na četiri važna područja: obrazovanje, zdravstvo, zapošljavanje i stanovanje. Ističemo da je pri završetku i izrada WEB stranice Vlade Republike Hrvatske o Desetljeću za uključivanje Roma 2005.-2015.
Očitovanje Ureda za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske
Uvidom u predmetno Izvješće stječe se dojam tendencioznog izvještavanja s naglaskom na negativne pojavnosti, dok se pozitivni pomaci gotovo i ne registriraju odnosno nalaze se na samim marginama. U brojnim navodima i primjedbama Izvješća upućuje se na potrebu nezakonitog postupanja u slučaju rješavanja pojedinih pitanja u vezi s Romima, odnosno na potrebu izbjegavanja primjene pravnog poretka Republike Hrvatske.
Nacionalni program za Rome predstavlja dokument usvojen od strane Vlade Republike Hrvatske, te je kao takav obvezujući za sve nositelje njime određenih aktivnosti. U svrhu praćenja njegove provedbe osnovano je i Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog programa za Rome, koje o njegovoj provedbi redovito izvješćuje Vladu Republike Hrvatske.
Vezano uz primjedbu o nedostatku edukacije romskih predstavnika za efikasno sudjelovanje u provođenju Programa, potrebno je napomenuti da su u Povjerenstvu za praćenje zastupljeni i predstavnici Roma, a brojne edukacije se provode sukladno mjerama zacrtanim Nacionalnim programom.
Vezano uz primjedbu na str. 7. o nepostojanju antidiskriminacijskih zakona o Republici Hrvatskoj, napominjemo da je suzbijanje svih oblika diskriminacije utkano u odredbe brojnih zakona u Republici Hrvatskoj, a u pripremi je i sveobuhvatna ''Nacionalna strategija za suzbijanje svih oblika diskriminacije''.
Ured za ljudska prava uređuje vrlo ažurno svoju WEB stranicu te su putem iste širokoj javnosti dostupne sve informacije o aktivnostima Ureda. Sa stranice Ureda postoje tzv. ''linkovi'' na stranice svih relevantnih međunarodnih organizacija (UN, EU, VE, OESS, IOM) te stranicu Vlade RH, putem kojih je moguće informirati se o međunarodnim dokumentima o zaštiti ljudskih prava, mišljenjima i preporukama nadležnih odbora stvorenih temeljem tih dokumenata i sl.
U okviru Natječaja za prijavu projekata i programa udruga u Republici Hrvatskoj za dodjelu financijske potpore u okviru raspoloživih sredstava Državnog proračuna za 2005. godinu na poziciji Ureda za ljudska prava VRH, određeno je i osvješćivanje žena, pripadnica romske nacionalne manjine o ljudskim pravima.
Sukladno određenom prioritetu, s proračunske pozicije Ureda financirani su projektni Hrvatskog pravnog centra – ''Zaštita i promicanje prava žena pripadnica romske nacionalne manjine'', Odbora za ljudska prava Karlovac – ''Žene iz romskog naselja Orlovac'' i Udruga žena romkinja "Romsko srce – Zajedno jače''. Za navedene projekte odobrena su sredstva u visini od 90.000,00 kuna.
1.4. Političko predstavljanje
Očitovanje Ureda za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske
Pripadnici romske nacionalne manjine, sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, uključeni su u proces odlučivanja i sudjelovanja u društvenom životu. Ukupnosu izabrana 23 vijeća romske nacionalne manjine i to 7 vijeća za područje Međimurske, Sisačko-moslavačke, Istarske, Primorsko-goranske, Osječko-baranjske, Varaždinske županije i Grada Zagreba; 7 vijeća za područje gradova Čakovca, Murskog Središća, Siska, Vodnjana, Pule, Rijeke, Bjelovara i 9 vijeća za područje općina Pribislavec, Kotoriba, Nedelišće, Orehovica, Petrijanec, Darda, Petlovac, Mala Subotica, Podturen. Također su izabrani predstavnici romske nacionalne manjine za gradove Novsku, Belišće, Beli Manastir, Bjelovar i predstavnik romske nacionalne manjine za Vukovarsko-srijemsku županiju. Za područja općina Orehovica, Pribislavec i Mala Subotica izabrana su tri vijećnika romske nacionalne manjine. Vijeće romske nacionalne manjine Grada Zagreba je, uz vijeće albanske, bošnjačke, crnogorske, češke, mađarske, makedonske, slovenske i srpske te predstavnike ukrajinske i židovske nacionalne manjine, član Koordinacije nacionalnih manjina Grada Zagreba koja je osnovana radi unaprjeđivanja i usklađivanja zajedničkih interesa nacionalnih manjina na tom području.
Član Savjeta za nacionalne manjine je i predstavnik romske nacionalne manjine kojeg su predložila vijeća romske nacionalne manjine i koji, uz ostale članove Savjeta, sudjeluje u raspodjeli sredstava za programe nacionalnih manjina, među kojima i romske.
Na zadnjim parlamentarnim izborima za zastupnike nacionalnih manjina, u Hrvatski Sabor kandidirala su se i tri predstavnika romske nacionalne manjine koji se bira zajedno s predstavnicima njemačke, austrijske, židovske, ukrajinske, rusinske, poljske, ruske, rumunjske, bugarske, vlaške i turske nacionalne manjine.
2. Pravni okvir zabrane diskriminacije
Očitovanje Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija
Iako Ustav čl. 14 ne navodi taksativno zabranu diskriminacije po osnovi pripadnosti nacionalnoj manjini, on ju niti ne isključuje. Dodatno Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (NN 155/02), koji ima ustavnu snagu, svojim čl. 2 zabranjuje bilo kakvu diskriminaciju temeljenu na pripadnosti nacionalnoj manjini, odnosno čl. 4. pripadnicima nacionalnih manjina jamči jednakost pred zakonom i jednaku pravnu zaštitu.
Važno je istaknuti i činjenicu da je RH ratificirala Protokol 12., uz Konvenciju za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda, ( stupio na snagu 01. travnja 2005. god.), kojim se nadopunjuje Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu proširenja dosega čl. 14. Konvencije (zabrana diskriminacije), te se na taj način proširuje zabrana nejednakog postupanja u odnosu na sva ljudska prava, garantira zakonom.
U Izvješću se nigdje ne referira na prošlogodišnji posjet Povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe, g. A.G. Roblesa, RH, njegovo Izvješće i činjenicu da je posjetio romsku zajednicu u Čakovcu.
Očitovanje Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske
Uz prijedlog preporuke da se donese poseban antidiksriminacijski zakon, mišljenja smo da ovdje treba uzeti u obzir činjenicu da su antidiskriminacijske odredbe već definirane u nekoliko zakonskih akata, kao i podatak da Povjerenstvo Vlade RH za ljudska prava priprema izradu Nacionalnog plana za suzbijanje pojedinih oblika diskriminacije na osnovama obveza preuzetih iz Durbanske deklaracije.
U vezi s preporukom o potrebi da se objave i učine dostupnim međunarodni dokumenti o zaštiti ljudskih prava, te mišljenja i preporuke nadležnih Odbora stvorenih temeljem tih dokumenata, smatramo potrebnim napomenuti da je Ured za ravnopravnost spolova široko diseminirao posljednje Zaključne komentare i preporuke UN-ova Odbora za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena, (siječanj 2005.). Isti će, uz ostale važne međunarodne dokumente, biti postavljeni i na web stranicama Ureda. U pripremi je također i tiskano izdanje ovih Zaključaka. Ured je krajem 2004. tiskao priručnik "Kratak vodič kroz CEDAW - Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena" koji je javno predstavljen i na čiju su prezentaciju pozvani i predstavnici/e romskih udruga.
Napominjemo također da u vezi prijedlogom za osnivanjem nezavisnog tijela za pomoć žrtvama diskriminacije pri traženju zaštite od diskriminacije, u Hrvatskoj djeluju tri pravobraniteljska tijela, i to: Pučki pravobranitelj, Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i Ured pravobraniteljice za djecu.
Temeljem različitih aktivnosti, Ured u sklopu svog redovitog djelovanja kontinuirano provodi edukaciju državnih službenika o međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima, posebno onima koji se bave diskriminacijom na osnovi spola.
3. Statusna prava
Očitovanje Ministarstva pravosuđa
U odnosu na dio Izvješća ''Statusna prava'', Ministarstvo pravosuđa navodi da se Projekt besplatne pravne pomoći u 2005. godini provodi na području Brodsko-posavske i Primorsko-goranske županije te Grada Zagreba. Provođenje Projekta besplatne pravne pomoći za Rome predviđeno je do početka primjene Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći.
U odnosu na besplatnu pravnu pomoć za Rome u statusnim stvarima koje provodi Ministarstvo pravosuđa u suradnji sa pojedinim odvjetnicima iz Grada Zagreba, te Primorsko-goranske i Brodsko-posavske županije, naglašavamo da je Ministarstvo pravosuđa financiralo ne samo troškove odvjetnika, nego i upravne pristojbe u postupcima za ostvarivanje pojedinih statusnih prava.
Za 2006. godinu već je započelo prikupljanje prijava odvjetnika sa područja Zagrebačke, Sisačko-moslavačke te Osječko-baranjske županije, radi pružanja besplatne pravne pomoći Romima na tim područjima. S obzirom na postojanje potrebe za uređivanjem statusnih prava pripadnika romske nacionalne manjine i izvan sadašnjih područja obuhvaćenih Projektom, Ministarstvo pravosuđa predložilo je Povjerenstvu za praćenje provedbe Nacionalnog programa za Rome proširenje Projekta u 2006. godini i na područje Sisačko-moslavačke te Osječko-baranjske županije. U Državnom proračunu za 2006. godinu za provođenje Nacionalnog programa za Rome, osigurano je 600.000 kuna.
U odnosu na preporuku kojom se traži osiguranje statističkih podataka o sudskim i upravnim postupcima, pokrenutim radi diskriminacije po karakteristikama žrtve i rezultatima postupka, Ministarstvo pravosuđa navodi da su u okviru postojeće Reforme pravosudnog sustava također predviđene i novine u vođenju sudske statistike. Predviđeno je vođenje sudske statistike tako da se posebno iskazuju kaznena djela rasne i druge diskriminacije i to posebno prema vrstama diskriminacijskih radnji, a od siječnja 2006. godine posebno će se statistički iskazivati ona kaznena djela gdje su žrtve, odnosno počinitelji tih kaznenih djela Romi, i to u svrhu stjecanja boljeg uvida u kaznenu politiku, a samim time i poduzimanja potrebnih mjera za sprječavanje diskriminacijskog ponašanja prema svima, a posebice Romima, kao jednoj od osjetljivih društvenih skupina. U okviru provedbe edukacije pravosudnih dužnosnika (sudaca i državnih odvjetnika) i do sada su održavani seminari o provedbi međunarodnih dokumenata, a rad na tome posebno će se nastaviti u 2006. i 2007. godini u pravcu šire edukacije o provedbi međunarodnih dokumenata koji se odnose na zaštitu ljudskih prava i zabranu diskriminacije. Tako je u 2005. godini, 16.i 17. lipnja, održan seminar u organizaciji Hrvatskog helsinškog odbora te Europskog centra za prava Roma iz Budimpešte, a u suradnji s Veleposlanstvom Ujedinjenog Kraljevstva, dok se praksa suradnje s relevantnim nevladinim udrugama i dalje nastavlja.
3.1. Državljanstvo
Očitovanje Ministarstva unutarnjih poslova
Zakon o hrvatskom državljanstvu ('Narodne novine, br. 53/91, 28/92 i 113/93) temelji se na načelu pravnog kontinuiteta, što znači da se svi građani koji su na dan 8. listopada 1991. godine imali državljanstvo Republike Hrvatske, smatraju hrvatskim državljanima. Iz navedenog načela proizlazi da raniji propisi o državljanstvu, iako više nisu na snazi i dalje vrijede kao pravni izvori, što je važno kod utvrđivanja državljanstva te pretpostavlja poznavanje ranijih propisa o državljanstvu, znatno unatrag.
Dugotrajnost postupaka u provođenju Zakona o hrvatskom državljanstvu rezultat je nedostatne tehničke opremljenosti i kadrovske popunjenosti Odjela za državljanstvo Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
U svezi s primjedbama o nekonzistentnosti odredaba Zakona o hrvatskom državljanstvu, ističemo da privilegirani način stjecanja državljanstva poznaju i druga europska zakonodavstva. Osim toga Zakonom o hrvatskom državljanstvu stjecanje pod povoljnijim uvjetima propisano je i odredbama koje se odnose na osobe rođene na teritoriju Republike Hrvatske, osobe koje su u braku s hrvatskim državljaninom, te za iseljenike, njihove potomke i supružnike. Ove odredbe odnose se na strance uopće, što dakako uključuje i Rome te pripadnike drugih nacionalnih manjina koji su u postupku stjecanja hrvatskog državljanstva.
Glede primjedbe koja se odnosi na to da velik broj Roma unatoč dugotrajnim vezama sa zemljom još uvijek nema hrvatsko državljanstvo, napominjemo da su osobe koje su bile upisane u evidenciju prebivališta s danom 08. listopada 1991. godine i koje su se sukladno tadašnjim propisima smatrale jugoslavenskim državljanima, a uz savezno nisu imale hrvatsko, već neko drugo državljanstvo republika bivše države, stekle status stranca na stalnom boravku u Republici Hrvatskoj, temeljem članka 79. stavka 1. Zakona o kretanju i boravku stranaca ('Narodne novine, br. 53/91, 22/92, 26/93 i 29/94), iz kojeg statusa su mogli odmah tražiti i ostvariti hrvatsko državljanstvo, što je glavnina i napravila. Dio te populacije uključujući i pripadnike romske nacionalne manjine je, međutim, tijekom rata napustio Republiku Hrvatsku i nikad nije regulirao status stranca na stalnom boravku u Republici Hrvatskoj. Stoga je neutemeljena konstatacija da se Romi pri pokušaju rješavanja državljanskog statusa u Republici Hrvatskoj susreću s problemom apatridije. Naime, radi se o tome da navedene kategorije osoba nisu pokrenule postupak pred nadležnim tijelima za utvrđivanje državljanskog statusa, iako se nesumnjivo, imajući u vidu ranije propise o državljanstvu imaju smatrati državljanima neke od bivših republika bivše državne zajednice.
Napominjemo da nije utemeljena konstatacija u predmetnom Izvješću da službenici Ministarstva unutarnjih poslova odbijaju zaprimiti zahtjeve za stjecanje hrvatskog državljanstva. Naime, svaki zahtjev službenici su dužni zaprimiti, što i čine. Međutim, u smislu pomoći neukoj stranci isto tako su dužni upozoriti stranku na prava koja joj po zakonu pripadaju, odnosno o tome postoji li zakonska mogućnost da se zahtjev usvoji. S ciljem utvrđivanja aktivne legitimacije za podnošenje nekog podneska, potrebno je utvrđivanje identiteta njegovog podnositelja. Stoga su razumljivi problemi onog dijela romske populacije koji, ne samo da ne posjeduje valjanu ispravu o identitetu, nego nema ili nikada nije ishodio bilo kakvu ispravu o identitetu.
U radu mobilnih timova osnovanih u provedbi Nacionalnog programa za Rome, ovi su problemi, prema izvješću mobilnog tima za područje Grada Zagreba i Zagrebačke županije, uspješno rješavani u pojedinim slučajevima, čemu je prethodio angažman pripadnika romske nacionalne manjine u pribavljanju putne isprave matične države.
Pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem taksativno su pobrojane Zakonom o hrvatskom državljanstvu. Jedna od navedenih pretpostavaka je i poznavanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma. Međutim, ukoliko hrvatsko državljanstvo prirođenjem stječe starija osoba s višegodišnjim boravkom u Republici Hrvatskoj, dovoljno je da se zna potpisati.
Također napominjemo da državljanstvo znači pravno pripadanje neke osobe određenoj državi, odnosno trajnu pravnu vezu koja veže državu i pojedinca, određujući tom pojedincu pravni položaj (status). Ni prema našem, a niti prema međunarodnom pravu, ne postoji pravo na stjecanje državljanstva, pa se ne slažemo sa konstatacijom u Izvješću da mnogi Romi nisu ostvarili pravo na hrvatsko državljanstvo. Ovo znači da je svaki stranac, pa tako i pripadnik romske nacionalne manjine, u svrhu stjecanja hrvatskog državljanstva dužan ispunjavati zakonom propisane pretpostavke, te da se postupak stjecanja hrvatskog državljanstva, kao i svaki drugi upravni postupak provodi u smislu utvrđivanja svih pravno relevantnih činjenica radi ocjene osnovanosti zahtjeva. Primjerice, nije moguće steći hrvatsko državljanstvo prirođenjem bez otpusta iz dosadašnjeg državljanstva podnositelja zahtjeva ili pak nije moguće produljenje zajamčenja, budući da se radi o privremenom rješenju izdanom sa rokom važenja od dvije godine, dakle sa zakonskim rokom čije produljenje nije dopušteno. Problem visoke upravne pristojbe na otpust iz državljanstva druge države, koji se također ističe kao problem u predmetnom Izvješću, može se rješavati pred nadležnim tijelima te države, u postupku oslobođenja od naplate upravne pristojbe.
Zakon o hrvatskom državljanstvu, za razliku od nekih ranijih propisa koji su regulirali ovu građu, ne poznaje institut oduzimanja državljanstva. I Ustav Republike Hrvatske, odredbom članka 9. stavku 2., propisuje zabranu oduzimanja hrvatskog državljanstva. Stoga je neutemeljena konstatacija da se Romi susreću s problemima nezakonitog oduzimanja državljanstva. Radi se eventualno o pojedinačnim slučajevima pogrešno izdanih domovnica (kao u slučaju Enise Omerović) jer je matičar previdio da je osoba u knjigu državljana upisana s podatkom o drugom republičkom državljanstvu.
Naime u razdoblju od 29. veljače 1978. do 08. listopada 1991. godine, postojala je pravna mogućnost upisa u knjigu državljana na području Republike Hrvatske s podatkom o drugom republičkom državljanstvu koje su osobe stekle temeljem podrijetla, po roditeljima, te na osnovi ranijih propisa.
Očitovanje Ureda za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske
Vlada Republike Hrvatske podnijela je 12. siječnja 2006. godine Hrvatskom saboru Prijedlog zakona o potvrđivanju Europske konvencije o državljanstvu, s Konačnim prijedlogom zakona, za hitni postupak. Cilj je Europske konvencije o državljanstvu, sukladno navedenom Prijedlogu zakona, olakšati stjecanje državljanstva i reintegracija u izvorno državljanstvo. Istovremeno se pokušava ograničiti mogućnost gubitka državljanstva i spriječiti proizvoljna uskrata državljanstva. Europska konvencija o državljanstvu utvrđuje načela na kojima se trebaju temeljiti propisi o državljanstvu svake od država stranaka: potvrđuje se primjena načela sprječavanja apatridnosti, nediskriminacije i poštivanja ljudskih prava osoba koje zakonito i stvarno borave na državnom području svake od države stranaka.
U Ministarstvu unutarnjih poslova sastavljena je međuresorska Radna skupina za izradu Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu, koja je započela s radom.
3.2. Prebivalište
Očitovanje Ministarstva unutarnjih poslova
U dosadašnjoj praksi bilo je slučajeva da su građani pokušavali izigravati Zakon o prebivalištu i boravištu građana, te fiktivno prijaviti prebivalište ili promijeniti adresu stanovanja, radi izbjegavanja određenih obveza (primjerice: plaćanja poreza, uvođenja u vojnu evidenciju, dostave sudskih i drugih pismena) ili stjecanja pojedinih prava koja proizlaze s osnove prijavljenog prebivališta (pravo na otkup stana, porodiljnih naknada, isplata mirovine, registracije firme itd.).
Obveza prijave prebivališta, odnosno vođenja evidencije o prebivalištu zbog opisanih razloga, za normalno funkcioniranje državne uprave, ostaje temeljni preduvjet. Zakonska definicija prebivališta kao mjesta u kojem se građanin naselio s namjerom da u njemu stalno živi, razumijeva da građanin dokazom mora potkrijepiti svoje naseljenje u mjestu u kojem namjerava prijaviti svoje prebivalište. Ovome treba dodati da je i dalje na snazi odredba članka 12. stavka 3. Zakona o prebivalištu i boravištu građana kojom je propisano da je građanin dužan prilikom prijave i odjave prebivališta dati točne i istinite podatke, a tko ne prijavi ili odjavi prebivalište u propisanom roku ili dade neistinite ili netočne podatke čini prekršaj.
4. Zdravstvena zaštita
Očitovanje Ureda za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske
U sklopu provedbe Nacionalnog programa za Rome i Akcijskog plana Desetljeća za uključivanje Roma 2005.2015., provedeno je 2005. godine prvo istraživanje o zdravlju Roma u Republici Hrvatskoj. U Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, koje je provelo navedenu pilot anketu, u suradnji s Institutom za antropologiju, te uz djelomičnu financijsku potporu Ureda za nacionalne manjine, napravljene su i prve analize rezultata. Tijekom 2006. godine istraživanje će se nastaviti provoditi na cijelom području Republike Hrvatske.
4.1. Status zdravstveno osigurane osobe
Očitovanje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi
Člankom 58. Ustava Republike Hrvatske svakom se jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom, prema tome zdravstvena zaštita Roma provodi se prema zakonskim propisima Republike Hrvatske. Romi koji imaju definiran građanski status u Republici Hrvatskoj, dakle regulirano državljanstvo i utvrđeno prebivalište u Republici Hrvatskoj, ostvaruju pravo na zdravstveno zaštitu u skladu s odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 94/01) na isti način i pod istim uvjetima kao i svi drugi građani Republike Hrvatske. Zakonom o zdravstvenom osiguranju utvrđene su okolnosti pod kojima svi građani Republike Hrvatske, pa sukladno tome i romska populacija, ostvaruju status osigurane osobe i time imaju pravo korištenja zdravstvene zaštite. S obzirom na zakonsku osnovu, ne postoji mogućnost da se način prijave na osnovno zdravstveno osiguranje Roma regulira drukčije nego za ostale stanovnike Republike Hrvatske. Postupak ishođenja zdravstvene iskaznice nije složen, a zakonskom regulativom obuhvaćene su sve okolnosti na temelju kojih svaki građanin, pa tako i pripadnih romske populacije može i mora ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu. Ako osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj nema sredstva za plaćanje doprinosa za zdravstveno osiguranje, a dokaže da ispunjava uvjete koji su definirani Pravilnikom o mjerilima i postupku za utvrđivanje nesposobnosti za samostalan život i rad i nedostatak sredstava za uzdržavanje za osobe s prebivalištem u RH kojima se zdravstvena zaštita ne osigurava po drugoj osnovi, zdravstveno se osigurava putem županija u opsegu utvrđenom za članove obitelji osiguranika. Za Rome koji imaju strano državljanstvo, uvjete i način ostvarivanja zdravstvene zaštite utvrđuje Zakon o zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 114/97). Da bi se poboljšalo informiranje Roma o njihovim pravima Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi je u okviru Akcijskog plana Desetljeća za uključivanje Roma 2005.2015. pripremilo detaljni tekst o pravima iz zdravstvenog osiguranja i mogućnostima ostvarivanja zdravstvene zaštite, te pravima iz sustava socijalne skrbi. Na temelju tog teksta Ured za nacionalne manjine Republike Hrvatske uobličio je brošuru "Moja prava", preveo je na romski jezik, tiskao i distribuirao Romima u romskim naseljima.
Očitovanje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje
Zdravstveno osiguranje odraslih osoba: ne postoji mogućnost da se način prijave na osnovno zdravstveno osiguranje Roma regulira drukčije nego što je to uređeno za ostale stanovnike Republike Hrvatske.
Pravne osnove za prijavu na osnovno zdravstveno osiguranje osoba koje su hrvatski državljani, s utvrđenim prebivalištem u Republici Hrvatskoj, i stranaca koji imaju odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj predviđene su u odredbama članaka 3.a, te člancima 5. do 12.a. Zakona o zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 94/01, 88/02, 149/02, 117/03, 30/04, 177/04 i 90/05 - nastavno: Zakon).
Ako osoba nema sredstava za plaćanje doprinosa, prijavu može izvršiti prema odredbi članka 10. Zakona, po kojoj se osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koje su nesposobne za samostalan život i rad i nemaju sredstava za uzdržavanje obvezno osiguravaju na zdravstveno osiguranje u opsegu utvrđenom za članove obitelji osiguranika, ako isto ne mogu ostvariti po drugoj osnovi. Mjerila i postupak utvrđivanja nesposobnosti za samostalan život i rad i nedostatka sredstava za uzdržavanje, propisuje ministar nadležan za zdravstvo i socijalnu skrb. Osiguranje prema istoj odredbi traje za sve vrijeme dok se ne promijene okolnosti na osnovi kojih je utvrđeno.
Stranci koji pravo na osnovno zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti u skladu s odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju, isto pravo ostvaruju sukladno odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 114/97) i postaju obveznici plaćanja mjesečnog doprinosa za osnovno zdravstveno osiguranje.
Bitan uzrok nemogućnosti prijave na osnovno zdravstveno osiguranje u skladu s odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju velikog dijela Roma je neriješen građanski status, dakle
neregulirano državljanstvo i prebivalište u Republici Hrvatskoj, odnosno status stranca s odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj.
Zdravstveno osiguranje djece: željeli bismo ukazati na odredbe članaka 3.a i 8. Zakona. Naime, prema odredbi članka 3.a djeca do navršene 18. godine života s prebivalištem u Republici Hrvatskoj smatraju se osiguranim osobama kojima se osiguravaju prava i obveze koje proizlaze iz osnovnoga zdravstvenog osiguranja.
Prema članku 8. stavku 1. Zakona, djeca osiguranika su zdravstveno osigurana nakon navršene 18. godine života, a ako su na srednjem, odnosno visokom školovanju, do kraja redovitog školovanja, odnosno najduže do navršene 26. godine života. Iznimno od odredbe članka 8. stavka 1. djeca osiguranika koja su zbog bolesti ili ozljede prekinula redovito školovanje, imaju pravo na zdravstveno osiguranje i za vrijeme trajanja bolesti, odnosno ozljede, sukladno članku 8. stavku 3. Djeci osiguranika iz stavka 3. ovoga članka kao i djeci osiguranika koja su zbog služenja vojnog roka prekinula redovito školovanje, produžava se korištenje prava iz osnovnoga zdravstvenog osiguranja za vrijeme nastavka redovitog školovanja za onoliko vremena koliko je trajao prekid redovitog školovanja. Djeca osiguranika koja postanu potpuno i trajno nesposobna za rad sukladno posebnim propisima prije navršene 18. godine života, odnosno za vrijeme trajanja redovitog školovanja, imaju pravo na zdravstveno osiguranje za sve vrijeme trajanja te nesposobnosti, sukladno članku 8. stavku 5. Pravo na zdravstveno osiguranje tijekom trajanja nesposobnosti pripada i djeci osiguranika koja postanu potpuno i trajno nesposobna za rad, sukladno posebnim propisima, poslije isteka razdoblja iz članka 8. stavka 5., ako ih osiguranik uzdržava. Djeca koja imaju jednog ili oba roditelja, a koje je osiguranik uzeo na uzdržavanje, imaju pravo na zdravstveno osiguranje ako se roditelji te djece zbog svojega zdravstvenog stanja ili drugih razloga ne mogu brinuti o djeci i njihovom uzdržavanju.
Očitovanje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo
Zdravstveno osigurani Romi, kao i svi drugi zdravstveno osigurani građani Republike Hrvatske, ostvaruju osnovnu zdravstvenu zaštitu prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju. Zdravstvena zaštita neosiguranih Roma provodi se temeljem odredbi Zakona o zdravstvenoj zaštiti stranaca. Da bi se poboljšalo informiranje Roma o njihovim pravima, naglašavamo i to da je Ured za nacionalne manjine tiskao i distribuirao knjižicu „Moja prava“, kojom nastoji informirati Rome o mogućnostima zdravstvenog osiguranja i pružanju zdravstvene zaštite.
4.2. Odnos medicinskog osoblja prema Romima
Ističemo da se prvi slučaj naveden u izvješću, koji se odnosi na tragično stradavanje bebe koja je umrla pri teškom porodu jedne Romkinje, zbio u travnju 2001. godine, dakle prije donošenja Nacionalnog programa za Rome, koji je upravo i donijet zbog toga da se ubuduće kontinuirano riješe sve poteškoće i problemi s kojima se susreće romska nacionalna manjina već dugi niz godina, i to na svim područjima njihovog života, pa tako i na području zdravstva. S istim ciljem donijet je i Akcijski plan Desetljeća za uključivanje Roma 2005.-2015. godine. Dakle, i iz ovog primjera očito je da su se pri izradi izvješća koristili stari podaci.
Očitovanje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi
U svezi sa slučajem ignoriranja šest telefonskih poziva od strane hitne pomoći Doma zdravlja Čakovec, u travnju 2001 godine, ravnateljica Doma zdravlja Čakovec tvrdi da u Domu zdravlja Čakovec ne postoji interno pravilo da hitna pomoć ne odlazi u romska naselja. Dom zdravlja Čakovec, kao zdravstvena ustanova, niti jednim svojim aktom, službenom uputom ili bilo kojom odlukom nije "propisalo" ili "usvojilo" spomenuto pravilo. Na treći upućen poziv od ukupno pet (a ne šest), djelatnik HMP-a uputio je sanitetsko vozilo.
Dom zdravlja Čakovec je protiv jednog djelatnika HMP proveo postupak, sukladno odredbama Zakona o radu, te je istome djelatniku, protiv kojeg je u tijeku kazneni postupak, otkazan ugovor o radu, te stoga nije više djelatnik Doma zdravlja Čakovec. Drugom djelatniku je izrečena mjera upozorenja, s mogućnošću otkaza ugovora o radu, te je raspoređen na druge poslove. Budući da je državni odvjetnik odustao od daljnjeg kaznenog progona drugog djelatnika, protiv njega je stranka nastavila progon po privatnoj tužbi.
U svezi s dijelom u kojem se navodi kako se Romi iz mjesta S. žale da im pedijatrica prijeti oduzimanjem djece, naglašavamo da liječnici ni u kojem pogledu ni s kojeg aspekta, u svojem djelokruga rada nemaju ovlasti pokretanja postupka oduzimanja djece roditeljima. Ovakav navod trebalo bi detaljnije obrazložiti, kako bi se moglo znati o kakvom se konkretno problemu radi, jer se u protivnom može samo nagađati, primjerice da se radi o slučaju da je pedijatrica apelirala da roditelji redovito dovode djecu na cijepljenje.
U svakom slučaju, odnos zdravstvenih djelatnika prema Romima ne može se ocjenjivati na ovakav način na kakav se to radi u izvješću, već bi trebalo ocijeniti postupanje pojedinih zdravstvenih djelatnika u individualnim slučajevima. Stoga, bilo kakve nepravilnosti u tom smislu treba s detaljnim i točnim podacima prijaviti Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, koje će provesti službeni postupak.
Očitovanje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje
Na Okruglom stolu "Unaprjeđenje položaja Roma u Republici Hrvatskoj", koji je u organizaciji Hrvatskog pravnog centra održan 21. listopada 2005. godine i na kojemu je sudjelovao i predstavnik Zavoda, ukazano je na teškoće romske nacionalne manjine vezane prvenstveno uz liječničku etiku, te je zaključeno da će se pokrenuti akcije u zdravstvenim ustanovama, komorama i Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi.
Zavod sa svoje strane kontinuirano nastoji što bolje informirati javnost, pa tako i Rome, o propisanim osnovama za prijavu na zdravstveno osiguranje, koja je preduvjet za ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu.
Također nastoji da se provodi korektan odnos prema svim strankama uključivo i Romima, a istome će težiti i ubuduće. Ukoliko postoje slučajevi sprječavanja ostvarivanja prava, čije ostvarivanje osigurava Zavod, molimo da nam se svaka osoba obrati pismenim zahtjevom, kako bismo ispitali eventualno sprječavanje ili kršenje prava koje joj pripada i pomogli da se to ispravi.
Očitovanje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo
Česti su slučajevi da županijski zavodi za javno zdravstvo koji prate provođenje cijepljenja, u kontaktu s liječnicima primarne zdravstvene zaštite dolaze do informacija da postoje problemi s cijepljenjem dijela romske populacije zbog neodazivanja roditelja na cijepljenje. Stoga nastojimo provođenjem zdravstvene edukacije izgraditi pozitivan stav Roma prema cijepljenju, očekujući da će i u naseljima u kojima nema odaziva na cijepljenje ili pojedinim izoliranim slučajevima sva romska djeca biti cijepljena kod izabranog pedijatra ili kampanjski od strane epidemiologa.
4.3. Patronažna skrb
Očitovanje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi
Navod izviješća da Romi teško ostvaruju pravo na patronažnu skrb, te da djelatnici patronažne skrbi često nerado i neredovito odlaze u romska naselja, ne možemo komentirati u ovako paušalnom obliku. U Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi do sada nije zaprimljena niti jedna pritužba u tom smislu za bilo koju patronažnu službu bilo kojeg doma zdravlja. Patronažna skrb odvija se u okviru domova zdravlja, temeljem ugovora s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, vezano uz zbrinjavanje cjelokupne populacije određenog područja, bez obzira na njihov status zdravstvenog osiguranj