SAPARD je jedan od pretpristupnih programa Europske unije namijenjen poljoprivredi i razvitku sela u državama kandidatkinjima. Cilj je ovoga programa pomoći državama kandidatkinjama u rješavanju problema strukturnih prilagodbi u njihovim poljoprivrednim sektorima i seoskim područjima te pružanje pomoći u provedbi pravne stečevine Zajednice u području zajedničke poljoprivredne politike te ostaloga relevantnoga zakonodavstva. Program je osnovan 1999. godine, a države kandidatkinje imaju ga pravo koristiti sve do priključenja Uniji.

Schengenskim je sporazumom, sklopljenim u lipnju 1985. između Belgije, Francuske, Luksemburga, Njemačke i Nizozemske, dogovoreno postupno ukidanje unutarnjih graničnih kontrola između država potpisnica te uvođenje slobode kretanja za sve fizičke osobe – državljane država potpisnica Sporazuma, država članica EU-a ili trećih zemalja – unutar granica obuhvaćenih Sporazumom. Schengensku konvenciju potpisalo je 1990. godine tih pet država. Konvencija je stupila na snagu 1995. godine, a njome se uređuju pitanja i ustanovljavaju jamstva za slobodu kretanja. Schengenski sporazum i konvencija, zajedno s deklaracijama i odlukama donesenim pri Schengenskom izvršnom odboru, čine tzv. schengenski acquis, koji je ušao u tekst Amsterdamskoga ugovora jer se bavi jednim dijelom unutarnjega tržišta – slobodnim kretanjem osoba. Uz izuzetak Ujedinjenog Kraljevstva i Irske, sve države članice EU-a su s vremenom postale članicama schengenskoga prostora, a njima su se pridružili i Island te Norveška (države koje nisu članice EU-a). Tijekom pristupnih pregovora deset novih država članica prihvatilo je schengenski acquis, no on će se u potpunosti početi primjenjivati tek nakon posebne odluke Vijeća EU-a, kao što je to bio slučaj i s drugim državama članicama.

Schumanov plan strateški je plan nazvan po Robertu Schumanu, tadašnjemu francuskomu ministru vanjskih poslova, koji ga je predložio 9. svibnja 1950. godine radi ujedinjenja francuske i njemačke proizvodnje i distribucije čelika kao načina sprječavanja izbijanja daljnjih sukoba na europskom kontinentu i kontrole nad gospodarskim oporavkom Njemačke. Nakon toga u pregovorima su, osim Francuske i Njemačke, sudjelovale i Italija te države Beneluxa, a rezultirali su potpisivanjem Pariškoga ugovora u svibnju 1951. godine. Njime je utemeljena Europska zajednica za ugljen i čelik (EZUČ) – prva od triju nadnacionalnih zajednica iz kojih je nastala Europska unija. Schumanov se plan smatra početkom europskoga ujedinjenja pa se 9. svibnja obilježava kao Dan Europe.

Sjednice Vlade saziva predsjednik Vlade, predlaže dnevni red, predsjeda sjednicama, te potpisuje akte koje ona donosi. Predsjednika Vlade Republike Hrvatske u sazivanju sjednica Vlade, predsjedanju sjednicama Vlade i potpisivanju akata koji su doneseni na sjednicama Vlade kojima nije nazočan predsjednik Vlade, zamjenjuje potpredsjednik Vlade koji je imenovan zamjenikom predsjednika Vlade.

Skupština europskih regija politička je organizacija koja promiče sudjelovanje regija u donošenju politika na europskoj razini te međuregionalnu suradnju među regijama u Europi. Njezina se zadaća sastoji u zastupanju interesa regija promicanjem regionalizacije te institucionalizacije sudjelovanja regija u europskoj politici. Osnovana 1985. godine, sa sjedištem u Strasbourgu u Francuskoj, Skupština europskih regija danas broji 250 članica – regija iz 30 europskih država, i 12 članica – međuregionalnih organizacija.

Socrates je program Europske unije u području obrazovanja, koji obuhvaća suradnju među državama korisnicama programa u predškolskom, osnovnoškolskom, srednjoškolskom, visokoškolskom te cjeloživotnom obrazovanju i usavršavanju. Ciljevi su programa Socrates stvaranje “Europe znanja” promicanjem mobilnosti i učenja stranih jezika u području obrazovanja. Socrates se sastoji od ovih aktivnosti: Comenius –namijenjen razmjeni i suradnji u predškolskom i osnovnoškolskom obrazovanju; Erasmus – namijenjen razmjeni i suradnji u visokom školstvu; Grundtvig – namijenjen razmjeni i suradnji u području obrazovanja odraslih osoba; Lingua –namijenjen učenju europskih jezika; Minerva – namijenjena uporabi informatičkih i komunikacijskih tehnologija u obrazovanju; praćenje i inovacija obrazovnih sustava i politika, zajedničke aktivnosti s drugim europskim programima te dodatne mjere. Prva faza programa Socrates završila je 1999. godine, a druga faza pokriva razdoblje od 2000. do 2006

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju nova je generacija sporazuma o pridruživanju ponuđena državama jugoistočne Europe obuhvaćenim procesom stabilizacije i pridruživanja. Sporazumom se uređuju opća načela, politički dijalog, regionalna suradnja, slobodno kretanje roba, kretanje radnika, osnivanje pravnih osoba, pružanje usluga i kapitala, usklađivanje zakona, provedba zakona i pravila tržišnoga natjecanja, pravosuđe i unutarnji odnosi, politike suradnje i fi nancijska suradnja. Ciljevi su toga sporazuma: razvijanje političkoga dijaloga između Unije i države potpisnice sporazuma, početak postupnoga usklađivanja nacionalnoga zakonodavstva države potpisnice s pravnom stečevinom EU-a, promicanje gospodarskih odnosa dviju strana, postupno razvijanje područja slobodne trgovine između dviju strana te poticanje regionalne suradnje u sklopu procesa stabilizacije i pridruživanja. Sporazum daje državi potpisnici status pridruženoga člana i potencijalne kandidatkinje za članstvo u EU-u. Republika Hrvatska potpisala je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju 29. listopada 2001. godine, koji je, nakon ratifi kacije u državama članicama EU-a, Europskom parlamentu i Hrvatskom saboru na snagu stupio 1. veljače 2005. godine.

Sporazum o suradnji posebna je vrsta sporazuma koje Europska unija potpisuje s trećim zemljama i kojim stvara okvir za širenje odnosa s tim državama i izvan trgovinskih veza. Slični sporazumi, koji su se nazivali “sporazumi o suradnji i trgovini”, zaključivali su se početkom 90-ih s državama srednje i istočne Europe u sklopu njihova približavanja europskim integracijama prije nego što su zamijenjeni sporazumima o pridruživanju.

Sporazumom o slobodnoj trgovini dvije ili više država ukidaju ili smanjuju carine i necarinske barijere na proizvode/usluge određene sporazumom. Područje slobodne trgovine treba razlikovati od carinske unije, koja je dublji oblik ekonomskoga povezivanja dviju ili više zemalja te uključuje zajedničku carinsku politiku prema trećim zemljama.

Strukturni fondovi i Kohezijski fond čine dio regionalne politike Unije. Tim je fondovima cilj smanjiti jaz u razvoju između bogatijih i siromašnijih regija EU-a te promicati gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju. Za regionalni razvoj te gospodarsku i socijalnu koheziju Europska unija izdvaja više od trećine sredstava svoga ukupnoga proračuna. Proširenje na 10 novih članica dovelo je do još većih razlika u razvijenosti među regijama EU-a te je za proračunsko razdoblje 2007. – 2013. godine predviđena opsežna reforma kohezijske politike koja namjerava unaprijediti konvergenciju, konkurentnost i suradnju.

Za Europsku se uniju kaže da podsjeća na prednji dio grčkoga hrama koji leži na tri stupa. Ta se slika počela rabiti kako bi se opisala struktura Unije ustrojena u Maastrichtu 1992. godine. Prvi stup ima nadnacionalni karakter, u pravnom smislu se temelji na Ugovoru o Europskoj zajednici i Ugovoru o Europska zajednica za atomsku energiju, a čine ga na primjer carinska unija, jedinstveno tržište, zajednička poljoprivredna politika, strukturne politike te ekonomska i monetarna unija. Drugi stup obuhvaća suradnju država u vanjskoj i sigurnosnoj politici, a treći suradnju u području državne policije i pravosudnih institucija nadležnih za kaznene postupke. Osnovna razlika između prvoga i druga dva stupa leži u stupnju ograničavanja ovlasti odlučivanja na razini država članica, odnosno u načinu donošenja odluka. Jedino prvi stup koristi postupke odlučivanja utemeljene još Rimskim ugovorima, kojima usvojeni pravni akti postaju sastavni dio nacionalnih pravnih poredaka država članica. Druga su dva stupa pretežno u nadležnosti država članica, te su više međudržavnoga karaktera.

Sud Europskih zajednica jedini je ovlašteni tumač odredaba osnivačkih ugovora EU-a. Njegova je funkcija dvojaka: (1) odgovornost za izravnu primjenu prava Zajednice u određenim slučajevima i (2) opća odgovornost za tumačenje odredaba prava EU-a, pri čemu treba nastojati osigurati njegovu stalnu i jednaku primjenu. Sud se može pozvati da odluči o slučajevima koje podnose države članice, institucije Zajednice te pravne i fizičke osobe. On omogućuje istovjetno tumačenje zakona Zajednice na njezinu području putem tijesne suradnje s nacionalnim sudovima kroz prethodni postupak za tumačenje prava Zajednice. Sjedište je Suda u Luksemburgu.

Suradnja u području pravosuđa i unutarnjih poslova uspostavljena je temeljem Ugovora o Europskoj uniji i činila je treći stup EU-a, u sklopu kojega se zajedničko djelovanje država članica temelji na međuvladinoj suradnji. Suradnja se ostvarivala u ovim područjima: pitanja imigracije i azila, borba protiv trgovine drogom i oružjem, suzbijanje rasizma i ksenofobije, borba protiv terorizma, međunarodne pronevjere, suradnja sudova u građanskim sporovima, carinska suradnja i suradnja između policije država članica. Amsterdamskim ugovorom reorganizirana je suradnja u području pravosuđa i unutarnjih poslova, pri čemu su pojedini dijelovi preneseni u nadležnost Zajednice (politika azila, vanjske granice, politika useljavanja), tj. prvoga stupa EU-a. Danas treći stup EU-a čini suradnja u području državne policije i pravosudnih institucija nadležnih za kaznene postupke.