Redovito izvješće o napretku prema pristupanju je dokument u kojem Europska komisija jednom godišnje prikazuje napredak svake pojedine države kandidatkinje u pripremama za ostvarivanje punopravnoga članstva u Europskoj uniji.

Regionalna politika Europske unije jedna je od najstarijih zajedničkih politika EU-a kojom se postiže ujednačeni razvoj na čitavom teritoriju EU-a smanjivanjem i uklanjanjem strukturnih razlika među europskim regijama. Već se u Rimskim ugovorima spominje potreba smanjivanja i uklanjanja razlika među regijama. Jedinstvenim europskim aktom gospodarska i socijalna kohezija postavljena je kao cilj usporedno s dovršenjem uspostave jedinstvenoga tržišta. Konačno, Ugovorom iz Maastrichta gospodarska je i socijalna kohezija istaknuta kao jedna od politika EU-a. Regionalna politika temelji se na financijskoj solidarnosti te se dio sredstava koje države članice uplaćuju u proračun Zajednice dodjeljuje manje razvijenim regijama i društvenim skupinama. Glavni su instrumenti provođenja regionalne politike strukturni fondovi i Kohezijski fond.

Rimskim ugovorima, potpisanima 1957. godine u Rimu, osnovane su Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (Euratom). EEZ-om je ustanovljena carinska unija među državama potpisnicama (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemačka) te su postavljeni temelji i temeljni ciljevi stvaranja zajedničkoga tržišta koje bi osiguralo slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala. Euratom je postavio ciljeve razvoja istraživanja nuklearne energije i njezine upotrebe u civilne svrhe. Stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji Europska ekonomska zajednica preimenovana je u Europsku zajednicu, a Ugovor o EEZ-u postao je Ugovor o EZ-u.