Demokratski deficit je pojam koji se upotrebljava za opisivanje činjenice da je zbog složenosti svoga ustrojstva i načina odlučivanja Europska unija nedovoljno demokratična te da je prosječnomu građaninu daleka i nerazumljiva. U stručnoj se literaturi ovaj pojam odnosi i na institucionalni ustroj EU-a kojim dominiraju Vijeće Europske unije i Europska komisija, institucije koje kombiniraju zakonodavne i izvršne ovlasti, uz razmjerno slabu ulogu Europskoga parlamenta, jedine institucije čiji su članovi izabrani na izravnim izborima. No, s obzirom na jačanje uloge Europskoga parlamenta tijekom godina i mnoge inicijative za pojednostavljivanje organizacije i donošenja odluka u EU-u te veću transparentnost u radu institucija Unije, demokratski se deficit postupno smanjuje.

Direktiva je, uz uredbu, najvažniji pravni akt Zajednice.
Direktiva obvezuje u pogledu rezultata koji se njome ostvaruje, ali nacionalnim vlastima prepušta izbor forme i metode provedbe. Za razliku od uredbe, direktiva služi približavanju, a ne potpunomu ujednačivanju prava država članica Unije. Zato se direktivom zadaje cilj koji se mora postići, dok su države članice obvezne prenijeti direktivu u svoj nacionalni sustav, birajući pritom formu (zakon, podzakonski akt i sl.). U slučaju da država članica nepravilno prenese direktivu ili to uopće ne učini u zadanom roku, temeljem prakse Suda Europskih zajednica uspostavljeno je pravilo da se fizička ili pravna osoba može izravno pozivati na direktivu i prava koja iz nje proizlaze pred nacionalnim tijelima države članice

Država kandidatkinja je država koja je zatražila punopravno članstvo u Europskoj uniji i kojoj je, temeljem pozitivnoga mišljenja Europske komisije, Europsko vijeće odobrilo status države kandidatkinje za članstvo. Status države kandidatkinje trenutačno imaju Bugarska, Hrvatska, Rumunjska i Turska.

Država pristupnica je država koja je ispunila kriterije za članstvo, zaključila pregovore o članstvu u EU-u, potpisala ugovore o pristupanju s EU-om i koja čeka punopravno članstvo u Uniji. Ovaj se izraz u posljednje vrijeme najčešće odnosio na države srednje i istočne Europe te na Maltu i Cipar, koje su ugovore o pristupanju potpisale u Ateni 16. travnja 2003., a u punopravno članstvo u EU ušle 1. svibnja 2004. godine. Nove bi države pristupnice u travnju 2005. trebale postati Bugarska i Rumunjska.