CARDS (Pomoć Zajednice u obnovi, razvoju i stabilizaciji) program je tehničko-fi nancijske pomoći Europske unije usvojen u prosincu 2000. godine. Njegov je osnovni cilj potpora državama jugoistočne Europe u aktivnom sudjelovanju u Procesu stabilizacije i pridruživanja. Države korisnice programa osim Hrvatske su Albanija, Bosna i Hercegovina, Makedonija te Srbija i Crna Gora. Program je predviđen za razdoblje 2000. – 2006., a ukupna mu je vrijednost 4,66 milijardi eura. Prioriteti su programa CARDS:

• obnova, demokratska stabilizacija i povratak izbjeglica,
• razvoj institucionalnoga i zakonodavnoga okvira koji će
  poduprijeti demokraciju, vladavinu prava i prava manjina,
  civilno društvo, nezavisnost medija i tržišno gospodarstvo,
• održivi gospodarski i socijalni razvoj,
• promicanje regionalne, transnacionalne i prekogranične suradnje
  između država korisnica, između njih i država članica EU-a, te
  između njih i država kandidatkinja za članstvo u EU-u.

Pomoć se sastoji od financiranja programa izgradnje i jačanja institucija te investicijskih programa, a uložena su sredstva bespovratna. Temeljni su preduvjeti za dobivanje pomoći u sklopu ovoga programa da država primateljica pomoći poštuje načela demokracije i vladavine prava, ljudska prava i prava manjina, te osnovne slobode i načela međunarodnoga prava. Program CARDS dijeli se na dvije sastavnice: nacionalnu i regionalnu. Nacionalna je sastavnica namijenjena državama korisnicama pojedinačno, a u Hrvatskoj je programski priprema i provodi Delegacija Europske komisije u suradnji s tijelima državne uprave. Korisnici su regionalne sastavnice sve države programa CARDS, a priprema i provedba su centralizirane u Europskoj komisiji u Bruxellesu. Aktivnosti unutar ove sastavnice zamišljene su kao komplementarne aktivnostima koje se provode unutar nacionalnih programa u područjima u kojima zajedničko djelovanje može dovesti do boljih rezultata. Republici je Hrvatskoj u sklopu programa CARDS za 2001. godinu namijenjeno 60 milijuna eura za političke prioritete, gospodarski razvoj te ispunjavanje obveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, za 2002. godinu 59 milijuna eura, za 2003. godinu 62 milijuna eura te za 2004. godinu 81 milijun eura za demokratsku stabilizaciju, gospodarski i društveni razvoj, pravosuđe i unutarnje poslove, jačanje upravnih sposobnosti te okoliš i prirodne resurse. Za koordinaciju ovoga programa, osim za njegove financijske aspekte, zaduženo je Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija. Od 2005. godine Hrvatska je korisnica samo regionalne sastavnice programa CARDS s obzirom na to da je nakon stjecanja statusa države kandidatkinje dobila mogućnost korištenja pretpristupnih programa PHARE, ISPA i SAPARD.

Carine 2007 je program Zajednice predviđen za razdoblje 2003. – 2007. Namijenjen je olakšavanju trgovine i suzbijanju prevara radi zaštite financijskih i sigurnosnih interesa Zajednice i njezinih građana. U programu osim država članica mogu sudjelovati i države kandidatkinje kako bi im se pružila potpora u pripremi za uvjete jedinstvenoga tržišta te u provedbi carinske kontrole na vanjskim granicama EU-a nakon njihova ulaska u članstvo.

Carinska unija je takav oblik udruživanja država pri kojem države u uniji sporazumno ukidaju carine u međusobnoj razmjeni te uvode zajedničke carine na uvoz proizvoda iz trećih zemalja. Carinska je unija bila glavno gospodarsko uporište Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice iz 1957. godine, koji je već tada težio stvaranju zajedničkoga tržišta i ostvarivanju četiriju sloboda.

Osnovni su ciljevi CEFTA-e (Sporazuma o osnivanju srednjoeuropske zone slobodne trgovine): usklađivanje razvoja gospodarskih odnosa među državama potpisnicama razvojem trgovine, ubrzanjem razvoja trgovinskih aktivnosti, podizanjem životnoga standarda i osiguranjem boljih mogućnosti zapošljavanja, povećanjem produktivnosti te postizanjem financijske stabilnosti. Sporazum o slobodnoj trgovini srednje Europe potpisale su u prosincu 1992. godine tadašnja Čehoslovačka, Mađarska i Poljska, u siječnju 1996. godine potpisala ga je Slovenija, u srpnju 1997. Rumunjska, a u siječnju 1999. godine i Bugarska. Prije potpisivanja Sporazuma prve četiri države (Češka, Mađarska, Poljska i Slovačka) već su s Europskom unijom bile potpisale ugovore o pridruživanju pa CEFTA djeluje kao jedna od pripremnih aktivnosti na putu k punopravnomu članstvu u EU. Također, cilj je CEFTA-e osiguravanje istovjetnoga trgovinskoga tretmana među državama potpisnicama te uklanjanje trgovinskih zapreka, što će pridonijeti uravnoteženomu razvoju i širenju trgovine u svijetu. Uvjeti su članstva u CEFTA-i: potpisan ugovor o pridruživanju s EU-om, članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i pristanak svih članica CEFTA-e. Republika Hrvatska je punopravno članstvo u CEFTA-i stekla 1. ožujka 2003. godine. Nakon proširenja Europske unije 1. svibnja 2004. godine u članstvu CEFTA-e su, osim Hrvatske, Bugarska i Rumunjska.

COST je najstariji okvir za suradnju u području znanstvenoga i tehničkoga istraživanja na europskom prostoru. Uspostavljen je 1971. godine. Osnovni je cilj programa zajedničko planiranje istraživačkih projekata, koje financiraju pojedine države u području informacijske tehnologije, telekomunikacija, oceanografije, metalurgije, materijala, zaštite okoliša, poljoprivrede, meteorologije, prehrambene tehnologije, medicinskih istraživanja i zdravstva. U njemu sudjeluje 35 članica: 25 država EU-a, Bugarska, Hrvatska, Island, Makedonija, Norveška, Rumunjska, Srbija i Crna Gora, Švicarska, Turska i Izrael, koji ima status države suradnice. Osim navedenih u pojedinim aktivnostima COST-a sudjeluju i institucije iz izvaneuropskih država (Armenije, Australije, Indije, Japana, Kanade, Kine, SAD-a, Rusije i Ukrajine). U Republici je Hrvatskoj za suradnju u sklopu COST-a zaduženo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.

Culture 2000 je okvirni program Zajednice za razdoblje 2000. – 2006. čiji je cilj poticanje suradnje među državama članicama u kulturi, odnosno stvaranje zajedničkoga europskoga kulturnoga prostora koji bi zbližio europske narode, uz istodobno očuvanje njihovih nacionalnih i regionalnih različitosti. Ciljevi se programa postižu poticanjem mobilnosti i kreativnosti umjetnika i njihovih djela, međukulturalnoga dijaloga, dostupnosti kulture široj javnosti te poznavanja povijesnoga i kulturnoga nasljeđa europskih naroda.