1923
Na temelju članka 6.
Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za graditeljstvo
– treće izmjene i dopune za 2005. godinu, koji je sklopljen 7. srpnja 2005.
godine, ugovorne strane Sindikat graditeljstva Hrvatske, Zagreb, Trg kralja
Petra Krešimira IV broj 2, Nezavisni sindikat građevinara Hrvatske, Zagreb, Trg
kralja Petra Krešimira IV broj 2 i HUP-Udruga poslodavaca graditeljstva, Zagreb,
Pavla Hatza 12 su 7. srpnja 2005. godine utvrdile
Pročišćeni tekst kolektivnog ugovora za graditeljstvo.
I. Pročišćeni tekst
Kolektivnog ugovora za graditeljstvo obuhvaća:
1. Kolektivni ugovor za
graditeljstvo sklopljen 7. prosinca 2001. godine, Evid. broj 23/01 (»Narodne novine« broj
04/02);
2. Kolektivni ugovor o
izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za graditeljstvo – prve izmjene i
dopune za 2003. godinu, sklopljen 21. svibnja 2003. godine, Evid. broj 23/01, (»Narodne novine« broj
91/03);
3. Kolektivni ugovor o
izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za graditeljstvo – druge izmjene i
dopune za 2004. godinu, sklopljen 2. lipnja 2004. godine, Evid. broj 23/01, (»Narodne novine« broj
93/04);
4. Kolektivni ugovor o
izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za graditeljstvo – treće izmjene i
dopune, sklopljen 7. srpnja 2005. godine.
II. Na temelju članka
211. st. 1. Zakona o radu (»Narodne novine« broj 137/04 – Pročišćeni tekst),
ministar nadležan za rad, donio je:
1. Dana 24. travnja
2002. godine Odluku o proširenju primjene Kolektivnog ugovora za djelatnost
graditeljstva (»Narodne novine« broj 56/02). Ova Odluka je stupila na snagu 25.
svibnja 2002. godine.
2. Dana 16. srpnja 2003.
godine Odluku o proširenju primjene Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama
Kolektivnog ugovora za djelatnost graditeljstva (»Narodne novine« broj 120/03).
Ova Odluka stupila je na snagu 3. kolovoza 2003. godine.
3. Dana 6. lipnja 2005.
godine Odluku o proširenju primjene Kolektivnog ugovora za graditeljstvo – druge
izmjene i dopune za 2004. godinu (»Narodne novine« broj 75/05). Ova Odluka
stupila je na snagu 28. lipnja 2005. godine.
Odlukama ministra
nadležnog za rad iz točke II. 1., 2. i 3. proširuje se primjena navedenih
kolektivnih ugovora na sve poslodavce i radnike u djelatnosti graditeljstva u
Republici Hrvatskoj.
I. OPĆE
ODREDBE
1. Teritorijalno
važenje
Članak
1.
Ovaj Kolektivni ugovor
(u daljnjem tekstu: Ugovor) važeći je na cijelom teritoriju Republike
Hrvatske.
Na inozemnim
gradilištima Ugovor se primjenjuje kad to nije u suprotnosti s propisima ili
kolektivnim ugovorom zemlje rada.
2. Važenje Ugovora u
djelatnostima
Članak
2.
Ugovor se primjenjuje na
sve fizičke ili pravne osobe (u daljnjem tekstu: poslodavac) koje obavljaju
djelatnosti visokogradnje, niskogradnje i hidrogradnje, montažerskih radova, instalacijskih i završnih
radova u građevinarstvu, projektiranja i srodnih tehničkih usluga koje su
klasificirane u područja, podpodručja, odjeljke,
skupine, razrede i podrazrede gospodarskih djelatnosti sukladno Odluci o
nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, i na radnike svih struka kod tih pravnih
osoba (poslodavaca) kada ih Ugovor obostrano obvezuje.
3. Osobe koje obvezuje
Ugovor
Članak
3.
Ugovor obvezuje ugovorne
strane, te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja Ugovora bile ili su naknadno
postale članovi stranaka Ugovora, i osobe koje naknadno pristupe Ugovoru, te sve
osobe koje su naknadno postale članovi udruge koja je pristupila ovom
Ugovoru.
Ugovor, po punomoći
Hrvatske udruge sindikata za zastupanje u kolektivnom pregovaranju obvezuje i
radnike – članove podružnica HUS-a zaposlene u djelatnostima iz članka 2. kod
poslodavaca koje obavezuje ovaj Ugovor.
Pravna pravila sadržana
u Ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se ovaj
Ugovor primjenjuje.
Članak
4.
Ugovor se primjenjuje na
sve radnike, neovisno o tome jesu li ugovorom o radu zasnovali radni odnos na
određeno ili neodređeno vrijeme, s punim ili nepunim radnim
vremenom.
Članak
5.
Ugovor se ne odnosi na
radnike s posebnim ovlastima čija se prava i obveze uređuju posebnim
ugovorom.
II. SKLAPANJE UGOVORA O
RADU
1. Ugovor o
radu
Članak
6.
Radni odnos zasniva se
ugovorom o radu.
Ugovor o radu mora
sadržavati sve uglavke propisane
zakonom.
Osim bitnih uglavaka propisanih zakonom, ugovor o radu mora
sadržavati:
– naznaku grupe
složenosti poslova odnosno tarifne skupine u koju su razvrstani poslovi koje će
obavljati radnik,
– naznaku poslovne banke
kod koje je otvoren račun na koji treba doznačiti plaću
radnika.
2. Posebni uvjeti za
sklapanje ugovora o radu
Članak
7.
Poslodavac samostalno
utvrđuje svoj organizacijski ustroj, organizacijske i radne dijelove, strukturu
i broj radnika i uvjete koje radnici moraju ispunjavati za obavljanje pojedinih
poslova ako to zakonom ili drugim propisom nije propisano.
Kad smatra da je za
sklapanje ugovora o radu na pojedinim poslovima potrebno da radnik ispunjava
posebne uvjete, te će uvjete poslodavac utvrditi Pravilnikom o radu i popisom
poslova – radnih mjesta (katalog) u zavisnosti od vrste posla koje pojedini
radnici trebaju obavljati za poslodavca.
III. ZAŠTITA ŽIVOTA I
ZDRAVLJA
Članak
8.
Poslodavac je dužan
pribaviti i održavati postrojenja, uređaje, opremu, alate, mjesto rada i pristup
mjestu rada, te organizirati rad na način koji osigurava zaštitu života i
zdravlja radnika.
Članak
9.
U organizaciji rada
poslodavac će se pridržavati načela prevencije:
– u procjenjivanju i
izbjegavanju opasnosti koje se mogu izbjeći,
– u prilagođavanju rada
pojedinih radnika u pogledu oblikovanja rada, izbora opreme i načina rada
potrebi otklanjanja štetnih utjecaja,
– u prilagođavanju
tehnologije i organizacije rada potrebi zaštite radnika i zaštite radne
okoline,
– u davanju prednosti
kolektivnim mjerama zaštite nad individualnim, i
– u davanju
odgovarajućih uputa radnicima za izbjegavanje opasnosti.
Prilikom planiranja i
uvođenja novih tehnologija poslodavac će se savjetovati s radničkim vijećem i
povjerenikom radnika za zaštitu na radu u svezi s izborom opreme, uvjetima rada
i radne okoline koje utječu na sigurnost i zdravlje
radnika.
Članak
10.
Poslodavac će imenovati
stručnjaka zaštite na radu sukladno Zakonu o zaštiti na radu, a u slučaju
nedostatka dovoljno osposobljenog osoblja za ustrojstvo zaštitnih mjera i
obavljanje poslova na njihovom provođenju, koristit će se uslugama izvanjskih
službi ili osoba.
Radnici, službe ili
osobe koje će obavljati poslove iz stavka 1. ovog članka moraju imati potrebne
sposobnosti i moraju im se staviti na raspolaganje potrebna sredstva za
provođenje zaštite.
Poslodavac će
organizirati provedbu mjera zaštite od požara, pružanja prve pomoći i osiguranje
mjera pomoći za evakuaciju u slučajevima ozbiljne i moguće
opasnosti.
Radnik koji u slučaju
ozbiljne i neizbježne opasnosti napusti svoje radno mjesto ili opasno područje,
osim u slučaju kada je po pravilima struke dužan izložiti se opasnosti, ne smije
biti u nepovoljnijem položaju zbog svojeg postupka i mora biti zaštićen od bilo
kakvih neopravdanih posljedica.
Članak
11.
Obveze su
poslodavca:
– da procijeni rizike za
sigurnost i zdravlje radnika na radu, uključujući i one kojima su izvrgnute
skupine radnika,
– da odluči o zaštitnim
mjerama koje će se primijeniti i, ako je potrebno, o zaštitnoj opremi koja će se
upotrijebiti,
– da vodi popis radnika
o nesrećama na radu koje su uzrokovale nesposobnost za rad u trajanju duljem od
tri radna dana,
– da za odgovorna tijela
sastavlja izvješća o nesrećama na radu.
Poslodavac će
primijeniti odgovarajuće mjere da radnici i njihovi predstavnici (radničko
vijeće i povjerenik radnika za zaštitu na radu) budu obaviješteni o opasnostima
za sigurnost zdravlja, o zaštitnim mjerama općenito i na radnom mjestu i o
mjerama koje poslodavac poduzima da bi radnici bili pravodobno obaviješteni o
ozbiljnim i neizbježivim opasnostima i potrebi hitnog napuštanja radnog mjesta u
takvim slučajevima.
Članak
12.
Poslodavac će se
savjetovati s predstavnicima radnika (radnička vijeća i povjerenik radnika za
zaštitu na radu) o mjerama koje negativno utječu na sigurnost i zdravlje
radnika, o imenovanju odgovornih radnika za poslove zaštite i prevencije, o
pitanjima u svezi s obvezom obavješćivanja predstavnika radnika, o radu
odgovornih radnika za zaštitu i prevenciju i o planiranju i organiziranju
izobrazbe iz područja zaštite.
Predstavnici radnika
imaju pravo tražiti od poslodavca primjenu odgovarajućih mjera kao i predlagati
mu takve mjere koje će ublažiti opasnosti za radnike i ukloniti izvor
opasnosti.
Članak
13.
Poslodavac ima obvezu
osigurati svakom radniku odgovarajuće osposobljavanje za zaštitu zdravlja i
sigurnosti na radu, posebno u obliku obavijesti i naputaka koji se odnose na
njegovo radno mjesto i posao i to:
– kad radnika prima na
posao,
– ako radnika premješta
na drugi posao,
– ako se uvodi nova
radna oprema ili mijenja postojeća, te
– ako se uvodi nova
tehnologija.
Osposobljavanje se
obavlja na teret poslodavca i u pravilu u radno vrijeme.
Članak
14.
Radnik je
obvezan:
– raditi s nužnom
pozornošću i na način kojim ne ugrožava život ili zdravlje svoje i drugih
radnika, te sigurnost opreme i uređaja,
– na radnom mjestu
poznavati uvjete i opasnosti rada, pridržavati se propisanih i priznatih mjera
zaštite na radu i uputa proizvođača sredstava rada,
– održavati i
upotrebljavati u ispravnom stanju sigurnosne uređaje i osobna zaštitna sredstva
koja su mu povjerena na uporabu i rukovanje,
– upozoriti neposrednog
rukovoditelja na sve kvarove i nedostatke na uređajima, opremi, sigurnosnim
uređajima, osobnim i zaštitnim sredstvima kao i neredovite pojave pri radu i
postupke drugih osoba koje mogu oštetiti, uništiti određenu opremu ili ugroziti
život i zdravlje radnika,
– upoznati poslodavca
ili nadležnog liječnika kod zasnivanja radnog odnosa i u tijeku rada, na
tjelesne nedostatke ili bolesti koje mogu kod obavljanja određenih poslova
uzrokovati posljedice po život ili zdravlje radnika ili njegov
okoliš,
– ovladati znanjima iz
zaštite na radu u mjeri potrebno za rad na siguran način,
– podvrgnuti se provjeri
da li je pod utjecajem alkohola, drugih sredstava ovisnosti ili
bolestan,
– pristupiti
zdravstvenim, psihofizičkim i drugim pregledima na koje je
uključen.
Članak
15.
Kod poslodavca koji
zapošljava 20 ili više radnika radnici biraju onoliko povjerenika za zaštitu na
radu koliko prema kriterijima zastupljenosti imaju pravo izabrati članova
radničkog vijeća.
Ako radnici iz
prethodnog stavka ne izaberu povjerenike radnika za zaštitu na radu, te će
zadatke obavljati sindikalni povjerenici za zaštitu na radu imenovani od
sindikata.
Imenovani sindikalni
povjerenik zaštite na radu u pravima i obvezama u potpunosti se izjednačava s
izabranim povjerenikom zaštite na radu sukladno odredbama Zakona o zaštiti na
radu.
O povjerenicima zaštite
na radu imenovanim od strane sindikata, sindikat je dužan obavijestiti
poslodavca.
Članak
16.
Povjerenik radnika iz
članka 15. djeluje u interesu radnika na području zaštite na radu te prati
primjenu propisa i naređenih mjera zaštite na radu u radnoj sredini u kojoj je
izabran s pravima i dužnostima utvrđenim Zakonom o zaštiti na
radu.
O svom radu povjerenik
je dužan najmanje svaka tri mjeseca izvijestiti radničko
vijeće.
Članak
17.
Poslodavac je dužan
osigurati povjereniku radnika za zaštitu na radu uvjete za nesmetano obnašanje
dužnosti, davati mu sve potrebne obavijesti i omogućiti uvid u sve propise i
isprave.
Povjerenik koji postupa
sukladno svojim ovlastima zaštićen je od postupaka poslodavca utvrđenih Zakonom
o zaštiti na radu.
Članak
18.
Povjerenik radnika za
zaštitu na radu ima pravo na 4 sata tjedno za obnašanje dužnosti iz zaštite na
radu uz naknadu plaće kao da je radio.
Ako povjerenik na
zahtjev poslodavca (sudjelovanje u planiranju unapređenja uvjeta rada i sl.), ili inspektora rada (prisustvovanje inspekcijskim
nadzorima) radi obnašanja svojih dužnosti izostane s rada više od vremena
utvrđenog stavkom 1. ovog članka ima i za to vrijeme pravo na naknadu plaće kao
da je radio.
Povjerenik ima pravo na
odsustvovanje s rada radi osposobljavanja za zaštitu na radu (tečajevi,
seminari, sastanci i sl.) sedam dana tijekom
kalendarske godine.
Poslodavac je dužan
omogućiti povjereniku pristup svim radnim mjestima i podacima koji su od značaja
za ostvarivanje zaštite na radu.
IV. PROBNI
RAD
Članak
19.
Probni rad za radnike do
trećeg stupnja stručne spreme ne može se ugovorom o radu utvrditi u trajanju
dužem od 2 mjeseca, a za ostale radnike do šest mjeseci.
Ako je ugovoren probni
rad otkazni rok je 7 dana.
V. OBRAZOVANJE I
OSPOSOBLJAVANJE ZA RAD
Članak
20.
Poslodavac će omogućiti
radniku, u skladu s mogućnostima i potrebama rada, školovanje, obrazovanje,
osposobljavanje i usavršavanje.
Radnik je dužan u skladu
sa svojim sposobnostima i potrebama rada školovati se obrazovati, osposobljavati
i usavršavati za rad.
Tijekom obrazovanja za
potrebe poslodavca radniku pripadaju sva prava kao da je
radio.
Međusobna prava i obveze
između radnika koji je upućen na obrazovanje i poslodavca uređuju se posebnim
ugovorom u skladu s ovim Ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o
radu.
Članak
21.
Poslodavac može osobu
koja se prvi put zapošljava u zanimanju za koje se školovala zaposliti kao
pripravnika.
Radnik iz stavka 1. ovog
članka polaže ispit po posebnom programu nakon provedenog pripravničkog staža
kod poslodavca.
Pripravnički staž je
različit u odnosu na stupanj stručnog obrazovanja i traje:
– za poslove do
zaključno V. stupnja obrazovanja najviše šest mjeseci,
– za poslove VI. stupnja
stručnog obrazovanja najviše devet mjeseci,
– za poslove VII.
stupnja stručnog obrazovanja najviše dvanaest mjeseci.
Pripravništvo se obavlja
po programu koji poslodavac donosi u skladu sa specifičnostima pojedinih struka
i radnih mjesta.
Program iz stavka 3.
ovog članka obuhvaća osnove koje pripravnik treba upoznati tijekom pripravničkog
staža, trajanje pripravničkog staža, stručnu obuku na tim poslovima u pojedinim
odjelima, način stručnog osposobljavanja i slično.
Članak
22.
Pripravnički staž može
se na prijedlog mentora skratiti najviše za polovinu vremena predviđenog
trajanja.
Trajanje pripravničkog
staža produžuje se za vrijeme opravdane odsutnosti s posla (bolesti, služenja
vojne službe i sl.) ako je ukupna odsutnost trajala
duže od 30 dana.
Članak
23.
Stručni ispit
pripravnika sastoji se od općeg i posebnog dijela.
Općim dijelom stručnog
ispita provjerava se poznavanje materije koja proizlazi iz struke pripravnika, a
posebnim dijelom znanje potrebno za samostalno i uspješno obavljanje poslova za
koje se pripravnik osposobljavao.
Članak
24.
Stručni ispit polaže se
pred stručnom komisijom koju imenuje poslodavac.
Ispitna komisija pred
kojom pripravnik polaže stručni ispit sastoji se od predsjednika i dva člana.
Članovi ispitne komisije u pravilu su i ispitivači iz pojedinih stručnih
predmeta. U slučaju potrebe u ispitnu se komisiju mogu imenovati i ispitivači
koji nisu članovi ispitne komisije.
Predsjednik, članovi
komisije i ispitivači ne mogu imati niži stupanj stručne spreme od pripravnika
koji pred njima polaže stručni ispit.
Članak
25.
Pripravnici u strukama i
zanimanjima za koje je zakonom ili drugim propisom utvrđeno trajanje
pripravničkog staža i način polaganja stručnog ispita, polažu stručni ispit
sukladno tim propisima.
VI. RADNO
VRIJEME
1. Raspored dnevnog i
tjednog radnog vremena
Članak
26.
Puno radno vrijeme
iznosi 40 sati tjedno.
Početak i završetak
dnevnog radnog vremena uključujući i vrijeme odmora tijekom rada (stanke)
određuje poslodavac pisanom odlukom ili sporazumom s radničkim
vijećem.
Dnevni i tjedni raspored
radnog vremena i njegovo trajanje u granicama punog radnog vremena određuje
poslodavac pisanom odlukom ili sporazumom s radničkim
vijećem.
2. Preraspodjela radnog
vremena
Članak
27.
Radno vrijeme može se
rasporediti tako da se u pojedinim vremenskim razdobljima radi duže od punog
radnog vremena, a u drugim vremenskim razdobljima kraće s tim da ukupno radno
vrijeme ne prijeđe puno radno vrijeme za to razdoblje.
Preraspodjela radnog
vremena može se izvršiti za razdoblje do šest mjeseci i za kalendarsku
godinu.
O preraspodjeli radnog
vremena za razdoblje do šest mjeseci poslodavac je obvezan obavijestiti radnike
15 dana prije početka rada po preraspodjeli radnog vremena. Preraspodjelom se
mora odrediti početak radnog vremena, trajanje dnevnog i tjednog radnog vremena
u pojedinim vremenskim razdobljima i dane u koje se zbog izvršene preraspodjele
neće raditi.
Preraspodjela radnog
vremena za razdoblje kalendarske godine mora sadržavati trajanje dnevnog i
tjednog radnog vremena za svaki pojedini mjesec te vrijeme trajanja neradnog
perioda ako je on uveden preraspodjelom.
Preraspoređeno radno
vrijeme ne može biti duže od 52 sata tjedno.
3. Nepuno radno
vrijeme
Članak
28.
Ako potrebe poslodavca
to zahtijevaju, ugovor o radu može se s radnikom sklopiti i za nepuno radno
vrijeme.
4. Skraćeno radno
vrijeme
Članak
29.
Poslove, na kojima ni uz
primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika i trajanje radnog
vremena na takvim poslovima poslodavci će odrediti Pravilnikom o
radu.
VII. ODMORI I
DOPUSTI
1.
Stanka
Članak
30.
Radnik koji radi u punom
radnom vremenu ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30
minuta.
Ugovorom o radu uredit
će se način ostvarivanja prava na odmor tijekom rada – stanku, radnika koji radi
na poslovima čija posebna narav ne omogućuje prekid rada radi korištenja tog
odmora.
Ugovorom o radu može se
urediti da se stanka iz stavka 1. ovog članka koristi na kraju dnevnog radnog
vremena ili da se trajanje dnevnog radnog vremena posljednjeg radnog dana u
tjednu skrati za vrijeme neiskorištenih stanki tijekom radnog
tjedna.
2. Tjedni
odmor
Članak
31.
Tjedni odmor radnik će
koristiti nedjeljom, a kad je prijeko potrebno da radnik radi nedjeljom, dan
neiskorištenog tjednog odmora mora mu se omogućiti u razdoblju od dva
tjedna.
3. Godišnji
odmor
Članak
32.
Najkraće trajanje
plaćenog godišnjeg odmora na kojeg radnik ima pravo svake kalendarske godine je
18 radnih dana.
Malodobnik ima pravo za
svaku kalendarsku godinu na godišnji odmor u trajanju od najmanje 24 radnih
dana.
Radnik koji radi na
poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštiti ga
od štetnog utjecaja ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje
30 radnih dana.
Trajanje godišnjeg
odmora utvrđenog stavkom 1. i 2. ovog članka povećava se:
– za svake navršene
dvije godine radnog staža za jedan radni dan;
– radniku invalidu rada
i invalidu Domovinskog rata s preko 50% invaliditeta za 5 radnih
dana;
– radnici majci s dvoje
ili više djece do 7 godina života za 3 radna dana;
Ukupno trajanje
godišnjeg odmora radnika iz stavka 1., 2. i 4. ovog članka ne može iznositi više
od 30 radnih dana.
Povećanje trajanja
godišnjeg odmora radnika iz stavka 3. ovog članka poslodavci će urediti
Pravilnikom o radu.
U dane godišnjeg odmora
ne uračunavaju se blagdani i neradni dani utvrđeni Zakonom kao i razdoblje
privremene nesposobnosti za rad.
Članak
33.
Poslodavac će vrijeme
korištenja godišnjih odmora za sve radnike utvrditi planom korištenja godišnjih
odmora kojeg će obznaniti do 31. svibnja tekuće godine. Do toga roka poslodavac
će, kad to organizacija rada dopušta, odobravati godišnje odmore na pojedinačni
zahtjev radnika.
Do 31. ožujka tekuće
godine radnici koji se žele koristiti svojim pravom da godišnji odmor koriste u
dva dijela, obvezni su o tome obavijestiti poslodavca. U obavijesti mogu
predložiti i vrijeme u koje žele koristiti godišnji odmor, o čemu će poslodavac,
ako to organizacija rada omogućava, voditi računa.
Radnici koji žele
koristiti jedan dan godišnjeg odmora po vlastitoj želji dužni su o tome
obavijestiti poslodavca prije donošenja plana godišnjih odmora, a o točnom
datumu korištenja tog odmora poslodavca obavijestiti dva dana prije početka
korištenja.
4. Plaćeni
dopust
Članak
34.
Tijekom kalendarske
godine radnik ima pravo na oslobođenje od obveze rada uz naknadu plaće (plaćeni
dopust) do ukupno najviše sedam radnih dana za važne osobne potrebe, a
osobito:
– sklapanje braka
3 radna dana
– rođenje djeteta
2 radna dana
– smrti bračnog
supružnika, djeteta ili roditelja
4 radna dana
– smrti roditelja
bračnog supružnika, djedova i
1 radni dan
baka,
braće i sestara
– selidbe u drugo mjesto
udaljeno više od 50 km
3 radna dana
– selidbe u istome
mjestu ili u drugo mjesto do 50 km
2 radna dana
udaljenosti
– uklanjanje štetnih
posljedica elementarnih nesreća na
stambenim i gospodarskim
objektima
4 radna dana
– teške bolesti člana
uže obitelji (roditelji djeca)
izvan mjesta stanovanja
2 radna dana
– radi smještaja
prognanih ili izbjeglih osoba
1 radni dan
– radi traženja članova
obitelji – djece, supružnika, roditelja,
5 radnih dana
braće i sestara nestalih u ratu ili obavljanja poslova radi pomoći
članovima obitelji
zarobljenih od strane neprijatelja
– u slučaju dobrovoljnog
darivanja krvi
1 radni dan.
Ukoliko navedene
okolnosti nastupe kada se radnik nalazi izvan procesa rada zbog korištenja
godišnjeg odmora, bolovanja, neplaćenog dopusta ili drugih opravdanih razloga,
prava iz stavka 1. ne mogu se prenositi.
Članak
35.
Za vrijeme stručnog ili
općeg školovanja uz rad, osposobljavanja ili usavršavanja na koje je radnik
upućen od poslodavca ili uz njegovu suglasnost, te za vrijeme obrazovanja za
potrebe radničkog vijeća, radnik ima pravo:
– na plaćeni dopust radi
pripremanja i polaganja ispita u srednjoj školi u trajanju od 5 radnih dana za
svaki razred,
– na plaćeni dopust radi
pripremanja i polaganja ispita na višoj, visokoj školi i fakultetu u trajanju od
7 radnih dana za svaku godinu studija,
– na plaćeni dopust do 3
rada dana za obrazovanje za potrebe radničkog vijeća prema programu
osposobljavanja usvojenom na radničkom vijeću za svaku kalendarsku
godinu,
– na plaćeni dopust za
vrijeme trajanja osposobljavanja ili usavršavanja na koje je upućen od
poslodavca.
5. Neplaćeni
dopust
Članak
36.
Radniku se može odobriti
neplaćeni dopust do 30 dana u slučajevima:
– njege člana
obitelji,
– gradnje ili popravka
kuće ili stana,
– liječenja na vlastiti
trošak,
– obrazovanja,
osposobljavanja, usavršavanja ili specijalizacije na vlastiti trošak, te u
drugim opravdanim slučajevima.
Kada to okolnosti
zahtijevaju i dopuštaju neplaćeni dopust u slučajevima iz stavka 1. ovog članka
može se odobriti u trajanju dužem od 30 dana.
VIII.
PLAĆA
Članak
37.
Poslodavac je dužan
radniku za njegov rad isplatiti plaću, koja se sastoji od:
– osnovne plaće utvrđene
po osnovi složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i
normalnih uvjeta rada na tom radnom mjestu,
– stimulativnog dijela
plaće po osnovi ostvarenih rezultata rada radnika,
– dodataka na plaću po
osnovi radnog staža,
– dodatka za otežane
uvjete rada.
Članak
38.
Plaća se isplaćuje za
razdoblje od mjesec dana, a može se isplaćivati i za razdoblja od 15
dana.
Plaću je poslodavac
dužan isplatiti najkasnije 15 dana nakon obavljenog rada za razdoblje za koje se
plaća isplaćuje.
1. Osnovna
plaća
Članak
39.
Osnovna plaća radnika za
puno radno vrijeme i normalni učinak utvrđena na osnovi složenosti poslova
radnog mjesta i normalne uvjete rada na tom radnom mjestu, a u skladu s
odredbama ovog Ugovora predstavlja najniži iznos kojega je poslodavac dužan
isplatiti radniku.
Normalnim učinkom smatra
se puno izvršenje utvrđene norme, odnosno ostvareni planirani doprinos u radu
utvrđen aktom poslodavca ili uobičajenim za obavljanje pojedinih
poslova.
Složenost poslova radnog
mjesta u smislu odredbi ovog Ugovora sadrži: značaj radnog mjesta u poslovanju,
potreban stupanj obrazovanja za obavljanje poslova radnog mjesta, stupanj
odgovornosti radnog mjesta, potrebno radno iskustvo, zahtijevani stupanj
kreativnosti i inicijativnosti, kao i ostale
psihofizičke osobine potrebne za rad na određenom radnom
mjestu.
Normalni uvjeti rada na
pojedinom radnom mjestu su uvjeti koji su u pravilu prisutni tijekom cijelog
radnog vremena, koje određuje tehnološki proces i njemu odgovarajuća
organizacija rada, odnosno koji su uobičajeni za to radno
mjesto.
Članak
40.
Najniža osnovna plaća za
najjednostavnije poslove utvrđuje se u mjesečnom iznosu od 2.100,00
kuna.
Svaka ugovorna strana
može podnijeti prijedlog za korekciju najniže osnovne plaće u slučaju porasta
troškova života ili inflacije veće od 5% i u drugim opravdanim razlozima, koji
je druga ugovorna strana dužna razmotriti i ocijeniti njegovu opravdanost.
Postupak pregovaranja mora biti okončan u roku od 30 dana od dana podnijetog
prijedloga.
Članak
41.
U tarifnom dijelu ovog
Ugovora izvršeno je razvrstavanje i vrednovanje pojedinih poslova odnosno radnih
mjesta na osnovi složenosti i normalnih uvjeta rada na tim radnim mjestima, a
svi poslovi odnosno radna mjesta razvrstana su u 10 grupa složenosti (prilog
1).
Poslodavac Pravilnikom o
radu ili sporazumom s radničkim vijećem može utvrditi veće osnovne plaće od onih
utvrđenih tarifnim dijelom ovog Ugovora.
Za sve poslove i radna
mjesta koja nisu obuhvaćena tarifnim dijelom Ugovora (prilog 1) poslodavac će, u
dogovoru sa sindikatom, utvrditi tarife poslova poštujući pri tome utvrđene
odnose složenosti poslova.
2. Stimulativni dio
plaće
Članak
42.
Pravilnikom o radu ili
sporazumom s radničkim vijećem, odlukom poslodavca i ugovorom o radu utvrđuju se
mjerila za vrednovanje ostvarenih rezultata rada i stimulacija radnika za
ostvarenje većih rezultata rada. Za vrednovanje rezultata rada mogu se
primijeniti uobičajeni normativi, a stimulativni elementi mogu se odrediti i
radnim nalogom za obavljanje posla.
Radnik mora biti
unaprijed upoznat s kriterijima i mjerilima za vrednovanje rezultata
rada.
Na zahtjev radnika,
poslodavca ili sindikata može se izvršiti stručna arbitraža normi ili drugih
mjerila, a do završetka arbitražnog postupka radnik ostvaruje stimulativni dio
plaće po do tada važećim mjerilima.
3. Dodatak za radni
staž
Članak
43.
Osnovna plaća radnika
povećava se za svaku navršenu godinu radnog staža 0,5
posto.
Pravo na povećanje
osnovne plaće prema stavku 1. ovog članka pripada radniku za radni staž koji je
upisan u radnu knjižicu, uvećan za tekući radni staž kod
poslodavca.
4. Dodatak za otežane
uvjete rada
Članak
44.
Osnovna plaća radnika
povećat će se za sate rada kada radnik povremeno radi u uvjetima rada težim od
normalnih uvjeta rada radnog mjesta na koje je stalno raspoređen i za koje mu je
utvrđena osnovna plaća.
Elementi težih uvjeta
rada koji se uzimaju u obzir kod uređivanja ovih pitanja u Pravilnicima o radu
orijentacijski mogu biti sljedeći i njima slični:
I – UTJECAJ OKOLINE –
dodatak na osnovnu plaću najmanje
5%
– rad na temperaturi
ispod -5şC ili iznad 35şC,
– rad u uvjetima nagle i
učestale promjene okolne temperature,
– rad uz buku veću od
dozvoljene i kada su propisana zaštitna sredstva,
– rad na strojevima s
jačom vibracijom u radu,
– rad sa sredstvima ili
u okolini s pojačanim zračenjem, a gdje su propisana zaštitna
sredstva,
– rad u okolini
zasićenoj štetnim parama, plinovima, prašinom, a gdje su propisana osobna
zaštitna sredstva.
II – FIZIČKA i PSIHIČKA
OPTEREĆENJA – dodatak na osnovnu plaću najmanje
10%
– rad vozača teških
motornih vozila u javnom prometu,
10%
– rad na teškim
građevinskim strojevima,
10%
– rad na visini iznad 25
m,
15%
– rad na dubini u uskim
kanalima i rovovima dubljim od 3 m,
10%
– rad na visećim
skelama,
25%
– rad na izbijanju i
pograđivanju tunela gdje je pograđa potrebna
40%
– radovi u tunelu kada
je postavljena pograđa ili ona nije potrebna,
30%
– punjenje i paljenje
mina,
25%
– kesonski i ronilački
radovi.
50%
U slučaju rada u
uvjetima koji se po više osnova smatraju težim od normalnih za dotično radno
mjesto, osnovna plaća radnika povećat će se za najveći utvrđeni
dodatak.
5. Prekovremeni
rad
Članak
45.
Prekovremenim radom
smatra se rad duži od punog radnog vremena, a može se narediti pod uvjetima
utvrđenim zakonom.
Za prekovremeni rad
cijena sata rada radnika povećava se za 50 posto.
6. Noćni
rad
Članak
46.
Noćnim radom smatra se
rad između 22 sata uvečer i 06 sati ujutro idućeg dana.
Ako je rad organiziran u
smjenama mora se osigurati izmjena smjena tako da radnik radi noću uzastopce
najviše jedan tjedan.
Za noćni rad cijena sata
rada radnika povećava se za 30 posto.
7. Rad nedjeljom i
blagdanom
Članak
47.
Rad nedjeljom ili
blagdanom je onaj rad koji je u te dane obavljen između 00 i 24
sata.
Za rad nedjeljom cijena
sata rada radnika povećava se za 35 posto, a za dan Uskrsa za 50
posto.
Za rad na dane blagdana
i u neradne dane utvrđene zakonom cijena sata rada radnika povećava se za 50
posto i nadoknađuje za taj dan.
8. Smjenski
rad
Članak
48.
Smjenskim radom se
smatra rad u najmanje dvije smjene s punim dnevnim radnim
vremenom.
Za rad u drugoj smjeni
cijena sata rada radnika povećava se za 10 posto.
9. Jednokratni dodatak
plaći
Članak
49.
Radnik ima pravo na
jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.200,00 kuna
godišnje.
Jednokratni dodatak na
plaću iz prethodnog stavka isplaćuje se s plaćom za mjesec u kojem se koristi
godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu.
10. Sudjelovanje u
dobiti
Članak
50.
Ugovorom o radu mogu se
ugovoriti uvjeti za sudjelovanje radnika u dobiti
poslodavca.
IX. NAKNADA
PLAĆE
Članak
51.
Radnik ima pravo na
naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u visini njegove prosječne
plaće isplaćene za rad u tuzemstvu u prethodna tri mjeseca ili za prethodni
mjesec ako je to za njega povoljnije. Naknada se isplaćuje s plaćom za mjesec u
kojem se koristi godišnji odmor.
Radnik ima pravo na
naknadu plaće u visini njegove prosječne plaće isplaćene za rad u tuzemstvu u
prethodna tri mjeseca ili za prethodni mjesec, ako je to za njega povoljnije, za
vrijeme kad ne radi zbog:
– plaćenog
dopusta,
– državnih blagdana i
neradnih dana utvrđenih zakonom,
– drugih slučajeva
utvrđenih zakonom, sporazumom sa radničkim vijećem i ovim Ugovorom, kada njime
za pojedine slučajeve nije određena visina naknade u drugom
iznosu.
Članak
52.
Za rad u radničkom
vijeću predstavnik radnika ima pravo na naknadu plaće za broj sati utvrđen
zakonom ili sporazumom poslodavca i radničkog vijeća u visini prosječne satnice
ostvarene za sate rada u mjesecu za koji mu pripada
naknada.
Članak
53.
Radnik ima pravo na
naknadu plaće za vrijeme kada ne radi zbog:
– obrazovanja,
prekvalifikacije i stručnog osposobljavanja u skladu s potrebama poslodavca
najmanje u visini njegove osnovne plaće,
– prekida rada do kojeg
je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije
odgovoran kao npr. u slučaju nedostatka sirovina,
pogonske energije i slično, u visini osnovne plaće.
Članak
54.
U slučaju odsutnosti s
posla zbog bolovanja do 42 dana radniku pripada naknada plaće u visini utvrđenoj
propisima o zdravstvenom osiguranju.
Naknada u 100 postotnom
iznosu od osnovice iz stavka 1. ovoga članka radniku pripada za slučaj bolovanja
zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu i drugih slučajeva određenih
zakonom.
X. MATERIJALNA PRAVA
RADNIKA
1. Dnevnice i troškovi
prijevoza
Članak
55.
Radnik koji je upućen na
službeno putovanje u zemlji ima pravo na dnevnicu i na naknadu putnih troškova.
Puni iznos dnevnice je 150,00 – 170,00 kuna.
Radniku na službenom
putovanju u zemlji pripada dnevnica u punom iznosu za svaka 24 sata provedena na
službenom putovanju i za ostatak vremena preko 24 sata a duže od 12 sati. Pola
dnevnice priznaje se ako je službeno putovanje trajalo 8 do 12
sati.
Radniku se priznaju
putni troškovi u iznosu ostvarenog prijevoza sredstvima javnog prometa od mjesta
stanovanja odnosno sjedišta poslodavca do mjesta u koje je upućen na službeno
putovanje.
Radnik na službenom
putovanju ima pravo i na naknadu punog iznosa hotelskog računa za spavanje do
visine cijene noćenja u hotelu s tri zvjezdice (*** kategorije) u istom mjestu.
Poslodavac svojom odlukom može odobriti smještaj i u hotelu više
kategorije.
Troškovi i dnevnice za
službena putovanja u inozemstvu obračunavaju se na način kako je to regulirano
za tijela države uprave.
2. Terenski
dodatak
Članak
56.
Za vrijeme rada i
boravka izvan sjedišta poslodavca ili sjedišta izdvojene poslovne jedinice
poslodavca i izvan mjesta radnikovog prebivališta ili uobičajenog boravišta,
radnik ima pravo na terenski dodatak u visini koja mu pokriva povećane troškove
prehrane i ostalih troškova na terenu.
Terenski dodatak iznosi
od 80,00 – 170,00 kuna dnevno.
Poslodavac utvrđuje
pripadajući iznos terenskog dodatka srazmjerno
troškovima prehrane koje imaju radnici na pojedinim
gradilištima.
Akontacija za terenski
dodatak isplaćuje se radniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu za
sljedeći mjesec, odnosno prilikom upućivanja na terenski rad. Ako su radniku od
strane poslodavca osigurani smještaj i prehrana uz odgodu plaćanja do isplate
terenskog dodatka, terenski se dodatak može obračunati i isplatiti zajedno s
isplatom plaće za mjesec u kojem su usluge smještaja i prehrane
korištene.
Dnevnice i terenski
dodatak međusobno se isključuju.
3. Odvojeni
život
Članak
57.
Pravilnikom o radu ili
ugovorom o radu utvrdit će se slučajevi kad radniku koji radi u sjedištu
poslodavca pripada pravo na naknadu za odvojeni život od
obitelji.
Naknada za odvojeni
život od obitelji isplaćuje se zbog pokrića povećanih troškova života ili
djelomičnog pokrića tih troškova, a može se odobriti u visini od 400,00 do
1.500,00 kuna mjesečno.
Iznos naknade određuje
poslodavac u zavisnosti od visine troškova koje ima
radnik.
Naknada za odvojeni
život i terenski dodatak međusobno se isključuju.
4. Troškovi prijevoza na
posao
Članak
58.
Radnik ima pravo na
naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u visini stvarnih troškova
prijevoza javnim prometom prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne
karte.
U slučajevima kada
postoji mogućnost korištenja više alternativnih sredstava javnog prometa
različite cijene, radnik ima pravo na nadoknadu troškova prijevoza s posla i na
posao u visini cijene one vrste javnog prometa koja je najpogodnija za
poslodavca.
5. Upotreba privatnog
automobila u službene svrhe
Članak
59.
Ukoliko radnik ima pravo
na korištenje privatnog automobila u službene svrhe nadoknadit će mu se troškovi
u visini 30 posto cijene litre benzina (eurosuper 95) po prijeđenom
kilometru.
6. Nagrada učenicima i
studentima
Članak
60.
Učenicima i studentima
na obveznoj praksi pripada za vrijeme prakse nagrada u visini od 600,00 –
1.250,00 kuna mjesečno odnosno srazmjerno vremenu
provedeno na praksi.
7. Otpremnina za
umirovljenje
Članak
61.
Kad radnik stekne uvjete
i ostvari pravo na mirovinu pripada mu pravo na otpremninu u visini od 8.000,00
kuna.
8. Solidarne
pomoći
Članak
62.
Radnik ili njegova
obitelj ima pravo na solidarnu pomoć u sljedećim
slučajevima:
1. smrti radnika u
visini od najmanje
7.500,00 kuna
2. smrti člana uže
obitelji u visini od
najmanje
3.000,00 kuna.
Poslodavac može, ako se
za to steknu svi uvjeti, isplatiti solidarnu pomoć u
slučajevima:
1. nastanka invalidnosti
radnika ori-
jentaciono do
2.500,00 kuna godišnje
2. bolovanja radnika
dužeg od 90
dana
radi nabave medicinskih
pomagala i pokrića participacije
pri kupnji lijekova
orijentaciono do
2.500,00 kuna godišnje
3. otklanjanja štetnih
posljedica nastalih
elementarnim nepogodama na
objektima za
stanovanje radnika
orijentaciono do
2.500,00 kuna godišnje.
9. Jubilarne
nagrade
Članak
63.
Radnik ima pravo na
jubilarnu nagradu za neprekidni radni staž navršen kod istog poslodavca za
navršenih:
– 10 godina radnog staža
od najmanje 1.500,00 kuna
– 15 godina radnog staža
od najmanje 2.000,00 kuna
– 20 godina radnog staža
od najmanje 2.500,00 kuna
– 25 godina radnog staža
od najmanje 3.000,00 kuna
– 30 godina radnog staža
od najmanje 3.500,00 kuna
– 35 godina radnog staža
od najmanje 4.000,00 kuna
– 40 godina radnog
staža
od najmanje 5.000,00 kuna.
10. Poklon
djeci
Članak
64.
Poslodavac može jednom
godišnje, radnikovom djetetu do 15 godina starosti, osigurati poklon
orijentaciono do visine 400,00 kuna.
XI. IZUMI I TEHNIČKA
UNAPREĐENJA
Članak
65.
Izum je novoostvareno rješenje nekog tehničkog problema koje
poslodavac može upotrijebiti u svom poslovanju i koje ispunjava zakonske uvjete
za dobivanje patenta.
Tehničko unapređenje je
tehničko rješenje kojim se proizvodni postupak unapređuje svrsishodnijom upotrebom poznatih tehničkih sredstava i
tehnoloških postupaka i time postiže veća učinkovitost, bolja kakvoća proizvoda,
ušteda materijala i energije, bolje korištenje strojeva i uređaja, bolji nadzor
proizvoda i veća sigurnost na radu ili dobivanje novog proizvoda koji nije
predmet patenta.
Članak
66.
Radnik je dužan o izumu
ostvarenom na radu i u svezi s radom obavijestiti poslodavca. Izum pripada
poslodavcu.
Radnik može predložiti
poslodavcu prihvaćanje tehničkog unapređenja.
Članak
67.
Za izume i unapređenje
iz članka 65. ovog Ugovora radnik ima pravo na nadoknadu u visini koju će
utvrditi stručna komisija poslodavca prema prosudbi korisnosti izuma odnosno
tehničkog unapređenja uzimajući u obzir:
– tehnički i gospodarski
značaj izuma odnosno tehničkog unapređenja,
– gospodarsku korist
koja će se ostvariti upotrebom
– vrijednost sredstava
koje je poslodavac uložio ili će uložiti u ostvarenje izuma odnosno tehničkog
unapređenja,
– druge okolnosti od
značenja za određivanje nadoknade.
Na osnovu prosudbe
rezultata koji će se ostvariti primjenom izuma odnosno tehničkog unapređenja i
vrijednosti sredstava koje je poslodavac uložio ili mora uložiti u primjenu
izuma odnosno tehničkog unapređenja komisija će prosuditi koju gospodarsku
korist može poslodavac očekivati primjenom izuma odnosno tehničkog unaprjeđenja
u narednih 5 godina.
Članak
68.
Na osnovu procjene
korisnosti iz članka 67. ovog Ugovora izumitelju odnosno predlagatelju tehničkog
unapređenja utvrdit će se postotak od procijenjene korisnosti izuma odnosno
tehničkog unapređenja i posebnim ugovorom utvrditi iznos koji pripada izumitelju
odnosno predlagatelju tehničkog unapređenja.
Novčani iznos nadoknade
iz stavka 1. ovog članka isplatit će se izumitelju u visini jedne trećine tog
iznosa tri mjeseca nakon podnošenja patenta Državnom zavodu za patente, a
preostali iznos nadoknade u pet jednakih godišnjih dijelova koji dospijevaju za
isplatu u mjesecu veljači tekuće godine za prethodnu
godinu.
Predlagatelju tehničkog
unapređenja nadoknada se isplaćuje u pet jednakih godišnjih iznosa koji
dospijevaju za isplatu u mjesecu veljači za prethodnu
godinu.
Članak
69.
Ugovorom o radu može se
ugovoriti drugačiji način utvrđivanja nadoknade za izume ostvarene na radu ili u
svezi s radom i za tehnička unapređenja.
Članak
70.
Ako nadoknada za izume
ostvarene na radu ili u svezi s radom i za tehnička unapređenja nije ugovorena
ugovorom o radu ili posebnim ugovorom, radnik može od nadležnog suda zahtijevati
da odredi pravičnu nadoknadu, može od nadležnog suda zahtijevati da sud utvrdi
iznos nadoknade.
Članak
71.
O izumu koji nije
ostvaren na radu ili u svezi s radom, ali je u svezi s djelatnošću poslodavca
radnik je dužan obavijestiti poslodavca, te mu pismeno ponuditi ustupanje prava
u svezi s tim izumom.
Poslodavac je dužan u
roku od mjesec dana očitovati se o ponudi radnika iz stavka 1. ovog
članka.
XII. ZAŠTITA PRAVA
RADNIKA
1. Zaštita
prava
Članak
72.
Radnik koji smatra da mu
je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od
dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno od dana saznanja za
povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog
prava.
Pisane odluke o
ostvarivanju prava i obveza radnika neposredno se uručuju radniku ili
dostavljaju preporučenom poštom na posljednju adresu koju je radnik prijavio
poslodavcu.
2. Pritužbe na odnos
prema radniku
Članak
73.
Neovisno od postupka za
zaštitu prava iz članka 72. ovog Ugovora radnik koji smatra da je prema njemu
nepravedno postupljeno od strane nadređenog
djelatnika, suradnika ili uprave društva, može se na postupanje prema njemu
žaliti nadređenom djelatniku ili upravi društva, a može se obratiti za
posredovanje i radničkom vijeću.
3. Zaštita starijih
radnika
Članak
74.
Radnik kojem do
stjecanja prava na starosnu mirovinu nedostaje pet godina staža ili godina
života, zadržava do odlaska u mirovinu plaću koju je ostvario ili bi pod
normalnim radnim uvjetima ostvario u mjesecu koji prethodi mjesecu u kojem su se
stekle spomenute okolnosti.
Plaća iz stavka 1. ovog
članka uvećava se u razmjeru s rastom prosječnih plaća kod
poslodavca.
4. Zaštita dostojanstva
radnika
Članak
75.
Poslodavac će
Pravilnikom o radu utvrditi postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika
sukladno odredbama Zakona o radu.
XIII. UVJETI ZA RAD
SINDIKATA
Članak
76.
Sindikat kod poslodavca
djeluje u skladu sa sindikalnim pravilima.
Sindikat je dužan odluku
o izboru odnosno imenovanju sindikalnog povjerenika dostaviti
poslodavcu.
Sindikalnom povjereniku
za vrijeme obavljanja njegove funkcije i 6 mjeseci nakon prestanka njenog
obavljanja ne može se bez prethodne suglasnosti sindikata otkazati ugovor o
radu, rasporediti na drugo radno mjesto, niti ga na bilo koji način dovesti u
manje povoljan ili podređen položaj.
Poslodavac će omogućiti
sindikalnom povjereniku izostanak s rada uz naknadu plaće kao da radi, radi
prisustvovanja sindikalnim sastancima, tečajevima osposobljavanja, seminarima,
kongresima, skupštinama ili konferencijama, sjednicama radničkog vijeća te za
ostale potrebe sindikalnog rada, i to tako da za svakog člana sindikata ima
pravo na jedan sat aktivnosti godišnje, ali ne manje od 56 sati, niti više od
750 sati.
Članak
77.
Poslodavac će primiti i
saslušati sindikalnog povjerenika odnosno predstavnika sindikata kada on to
traži ili po dogovoru.
Poslodavac će
sindikalnom povjereniku omogućiti rad radi ostvarivanja prava na zaštitu i
promicanje prava i interesa članova sindikata.
Stavove i prijedloge
sindikata poslodavac će razmotriti i o njima se izjasniti.
Članak
78.
Poslodavac će za potrebe
sindikata osigurati:
– odgovarajući prostor
za rad i održavanje sastanaka sindikata,
– stručne, tehničke i
administrativne usluge za rad sindikata u mjeri u kojoj je to nužno za
ostvarivanje sindikalne funkcije,
– obračun i naplatu
sindikalne članarine putem isplatih lista, uz prethodnu suglasnost radnika-člana
sindikata, koju isti daje vlastoručnim potpisivanjem pristupnice
sindikata.
XIV. PRAVA I OBVEZE
UGOVORNIH STRANA I NAČIN RJEŠAVANJA SPOROVA
1. Ponašanje ugovornih
stranaka
Članak
79.
Ugovorne strane dužne su
zalagati se za poštivanje odredaba ovog Ugovora i za njegovu pravilnu
provedbu.
Ugovorne strane dužne su
se suzdržati od svakog djelovanja koje bi bilo u suprotnosti s odredbama
Ugovora, sprječavalo ili otežavalo njegovu provedbu.
2. Socijalni
mir
Članak
80.
Za vrijeme važenja ovog
Ugovora stranke će se suzdržati od industrijskih akcija (štrajka, lock outa i dr.)
Obveza čuvanja
socijalnog mira ne odnosi se na pitanja o kojima je pokrenut zahtjev za otpočimanje kolektivnih pregovora radi njihovog uređenja
niti na postupanje stranaka Ugovora u slučaju neuspjelog pokušaja mirnog
rješavanja kolektivnih sporova iz ovog Ugovora.
3. Zaključivanje,
izmjene i dopune Ugovora
Članak
81.
Postupak za
zaključivanje novog Ugovora pokreće se na zahtjev bilo koje ugovorne
strane.
Ugovorne strane mogu
bilo u koje vrijeme predložiti izmjene odnosno dopune ovog
Ugovora.
U zaključivanju,
izmjenama i dopunama Ugovora sindikati nastupaju kao jedna strana na strani
radnika.
Svaki sindikat može uz
suglasnost drugog sindikata samostalno zahtijevati izmjenu ili dopunu
Ugovora.
Članak
82.
Ugovorna strana koja
želi izmjenu odnosno dopunu Ugovora predlaže drugoj strani svoj obrazloženi
zahtjev u pisanom obliku.
Druga strana dužna se je
o prijedlogu opredijeljeno izjasniti u roku od 30 dana od prijema zahtjeva iz
prethodnog stavka.
U slučaju da ugovorna
strana ne prihvati prijedlog za izmjenu ili dopunu Ugovora, odnosno da se o
prijedlogu ne izjasni u roku od 30 dana, strana predlagateljica pokreće postupak pred Mirovnim
vijećem.
Odredbe stavka 1. do 3.
ovog članka primjenjuju se i na postupak zaključivanja novog
Ugovora.
4. Rješavanje
kolektivnih sporova
Članak
83.
Za rješavanje sporova
među stranama Ugovora koje nije bilo moguće riješiti međusobnim pregovaranjem
provodi se postupak mirenja.
U smislu odredaba ovog
Ugovora pod kolektivnim radnim sporom podrazumijeva se spor o sklapanju, izmjeni
ili obnovi Kolektivnog ugovora ili drugi sličan spor koji može dovesti do
štrajka ili drugog oblika industrijske akcije te neisplate plaće odnosno naknade
plaće.
Članak
84.
Postupak mirenja provodi
jedan miritelj.
Miritelj je osoba koju
stranke koje su u sporu izaberu s liste miritelja koja se vodi pri
Gospodarsko-socijalnom vijeću ili koju sporazumno odrede.
Članak
85.
Postupak mirenja pokreće
se na zahtjev bilo koje strane, a mora se završiti u roku pet dana od pokrenutog
postupka.
Ako strane u sporu ne
dogovore drugačije, postupak mirenja provodi se sukladno važećem Pravilniku o
načinu izbora miritelja i provođenju postupka mirenja kojeg donosi
Gospodarsko-socijalno vijeće.
Svaki sporazum koji
strane postignu mora biti u pisanom obliku. Sporazum je sastavni dio Ugovora i
dopunjuje ga, odnosno mijenja te ima pravnu snagu i učinke Kolektivnog
ugovora.
Članak
86.
Stranke mogu prihvatiti
ili odbiti prijedlog miritelja.
Mirenje je bezuspješno
ako bilo koja strana pisano izjavi da mirenje smatra
neuspješnim.
Članak
87.
Ako je mirenje
neuspješno stranke spora mogu rješavanje kolektivnog radnog spora sporazumno
povjeriti arbitraži.
Arbitraža ima tri člana.
Svaka strana imenuje jednog člana, a predsjednika obje strane određuju
sporazumno.
U slučaju da se strane
ne sporazumiju o imenovanju predsjednika, njegovo imenovanje povjerava se
Gospodarsko-socijalnom vijeću.
Postupak pred arbitražom
stranke mogu urediti posebnim pravilnikom.
Ako stranke postupak
pred arbitražom ne urede posebnim pravilnikom, postupak će se urediti sporazumom
stranaka sklopljenim nakon nastanka spora. U sporazumu o iznošenju spora pred
arbitražu stanke će odrediti pitanja koja iznose pred
arbitražu.
Arbitraža može odlučiti
samo o pitanjima koja su pred nju iznijele stranke spora.
Članak
88.
Ako se radi o sporu o
tumačenju ili primjeni zakona, drugoga propisa ili Kolektivnog ugovora,
arbitraža će temeljiti svoju odluku na zakonu, drugom propisu ili Kolektivnom
ugovoru.
Ako se radi o sporu o
sklapanju, izmjeni ili obnovi Kolektivnog ugovora, arbitraža će temeljiti svoju
odluku na pravičnosti.
Ako stranke spora u
Kolektivnom ugovoru ili sporazumu o iznošenju spora pred arbitražu ne odrede
drugačije, arbitražna odluka mora biti obrazložena.
Protiv arbitražne odluke
nije dopuštena žalba.
Ako se radi o sporu o
sklapanju, izmjeni ili obnovi Kolektivnog ugovora, arbitražna odluka ima pravnu
snagu i učinke Kolektivnog ugovora.
5. Organ za tumačenje
Ugovora
Članak
89.
Ugovorne strane imenuju
zajednički organ za tumačenje odredbi ovog Ugovora i praćenje njegove
primjene.
Zajednički organ ima
šest članova od kojih svaka strana imenuje trojicu.
6. Otkaz
Ugovora
Članak
90.
U slučaju da jedna od
strana krši obveze koje je preuzela ovim Ugovorom, druga strana može Ugovor
otkazati.
Otkaz je potrebno drugoj
strani prethodno najaviti u roku koji ne može biti kraći od 3
mjeseca.
Po otkazivanju Ugovora,
svaka strana može tražiti zaključivanje novog Ugovora.
XV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE
ODREDBE
Članak
91.
Odredbe ovog Ugovora
primjenjuju se neposredno, osim ako za primjenu pojedinih odredbi nije potrebna
odgovarajuća razrada u Pravilniku o radu ili drugom aktu
poslodavca.
Ako bi Pravilnikom o
radu ili drugim aktom poslodavca neko pravo bilo utvrđeno u manjem opsegu od
prava koja proizlaze iz ovog Ugovora primjenjuju se odredbe ovog
Ugovora.
Članak
92.
Stranke se obvezuju
jednom tromjesečno razmotriti izvješće organa iz članka 89. ovog Ugovora,
utvrditi postoje li sporne odredbe u primjeni Ugovora i ocijeniti da li postoje
razlozi zbog kojih bi trebalo inicirati izmjene i dopune
Ugovora.
Svaka stranka ovlaštena
je inicirati sastanak za razmatranje pitanja iz prethodnog
stavka.
Članak
93.
Troškove pripremanja,
praćenja i ostvarivanja ovog Ugovora snose potpisnici, svaki u svom dijelu, a
troškove pripremanja i rada miritelja, arbitraže i komisije za tumačenje,
potpisnici dijele na principu da Udruga poslodavaca graditeljstva Hrvatske snosi
jednu polovinu, a sindikati potpisnici Ugovora na jednake dijelove drugu
polovinu.
Članak
94.
Ovaj Ugovor sklapa se na
neodređeno vrijeme.
Za svaku poslovnu godinu
provest će se njegova novacija i prilagođavanje
uvjetima gospodarenja u toj poslovnoj godini.
Članak
95.
Smatra se da je ovaj
Ugovor sklopljen kada ga potpišu ovlašteni predstavnici potpisnika, kojim danom
stupa na snagu, a primjenjuje se od 1. siječnja 2002. godine, prve izmjene i
dopune za 2003. godinu od 1. svibnja 2003. godine, druge izmjene i dopune za
2004. godinu od 1. lipnja 2004. godine i treće izmjene i dopune od 1. lipnja
2005. godine.
Kolektivni ugovor
dostavit će se Ministarstvu rada i socijalne skrbi.
Ugovor će se javno
objaviti na način propisan Pravilnikom ministra nadležnog za
rad.
Članak
96.
Stupanjem na snagu ovog
Ugovora prestaje važiti Kolektivni ugovor od 5. veljače 1999.
godine.
Članak
97.
Ugovorne strane su
suglasne da se postojeća zatečena visina plaće pojedinog radnog mjesta, kao i
sva druga prava radnika ugovorena Kolektivnim ugovorom ili određena drugim
aktima na razini pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost iz članka 2.
Ugovora, neće umanjivati prilikom usklađivanja s ovim Kolektivnim
ugovorom.
Članak
98.
Dodatak Kolektivnom
ugovoru za graditeljstvo od 7. prosinca 2001. godine, kojim se uređuju prava i
obveze te uvjeti rada radnika koje poslodavac upućuje na rad na inozemna
gradilišta, je sastavni dio ovog Kolektivnog ugovora
Zagreb, 7. srpnja
2005.
HUP – UDRUGA
SINDIKAT
POSLODAVACA
GRADITELJSTVA HRVATSKE
GRADITELJSTVA
Predsjednik
Predsjednik
Stipe Kirigin, v. r.
Boris Čupić, dipl. ing. građ., v. r.
NEZAVISNI SINDIKAT
GRAĐEVINARA HRVATSKE
Predsjednica
Ružica Frček, v. r.
PRILOG 1.
TARIFNI
STAVOVI
|
Grupa
složenosti |
Poslovi – radna
mjesta |
Koeficijent |
Osnovna plaća u
kunama | |
|
Po
satu |
Mjesečno | |||
|
I.
grupa poslova podrazumijeva jednostavan rutinski rad koji ne zahtijeva
posebno obrazovanje |
Transportni radnik,
čistačice sl. |
1,00 |
12,07 |
2.100,00 |
|
II. grupa poslova
podrazumijeva manje složene poslove i zadatke, odnosno rad za koji su
dovoljna pismena uputstva |
Priučeni
PKV građevinski radnici, pomoćni priučeni radnici svih
struka, radnik na pripremi
namirnica, sobarica, pomoćnik strojarskog montera, autoperač i podmazivač,
poslužitelj strojeva i uređaja na proizvodnji građevinskih elemenata,
pomoćnik geobušača, figurant, kurir i
dostavljač |
1,15 |
13,88 |
2.415,00 |
|
III. grupa podrazumijeva
srednje složene poslove i zadatke na kojima se rad ponavlja uz povremenu
pojavu novih poslova |
KV
građevinski radnik početnik (zidar, tesar, armirač, betonirac, asfalter), KV
radnik svih struka početnik, geobušač, strojar
jednostavnog građevinskog stroja, vozač traktora, monter metalnih
konstrukcija, rukovalac strojeva za obradu drva, unosilac podataka u računalo, tehnički crtač laborant,
daktilograf, telefonist na telefonskoj centrali, skladištar priručnog
skladišta. |
1,30 |
15,69 |
2.730,00 |
|
IV. a – grupa poslova
podrazumijeva složenije i raznovrsnije poslove i zadatke za čije su
obavljanje potrebne konzultacije u njihovu
izvršavanju |
KV
građevinski radnici svih struka (V. grupa tesar, armirač, zidar i dr.), građevinski laborant, vozač teretnog motornog
vozila, servisni mehaničar, univerzalni strojarski monter, strojar
građevinskih strojeva, skladišta, kuhar, blagajnik,
vatrogasac |
1,45 |
17,50 |
3.045,00 |
|
IV. b – grupa poslova
podrazumijeva složenije i raznovrsnije poslove i zadatke za čije su
obavljanje potrebne konzultacije u njihovu
izvršavanju |
KV
građevinski radnik svih struka (VI. grupa tesar, armirač, zidar, izolater, asfalter),
tehničar gradilišta, tehničar geobušenja,
laborant, tehničar prerade drva, knjigovođa, operater ERC-a,
geometar |
1,52 |
18,34 |
3.192,00 |
|
V.
a – grupa poslova podrazumijeva složenije poslove i zadatke koji
zahtijevaju veći stupanj samostalnosti u izvršavanju poslova i
zadataka |
VKV građevinski radnik svih
struka (VII. grupa tesar, armirač, betornirac,
utezač, skelar), strojar teških građevinskih
strojeva, monter plinoenergetskih postrojenja,
vozač teških teretnih vozila, pećar
– specijalist, tehničar – kalkulant, poslovođa jednostavnih
objekata i postrojenja, knjigovođa |
1,64 |
19,79 |
3.444,00 |
|
V.
b – grupa poslova podrazumijeva složenije poslove i zadatke koji
zahtijevaju veći stupanj samostalnosti u izvršavanju poslova i
zadataka |
VKV građevinski radnik svih
struka (VIII. grupa tesar, zidar, armirač, utezač), miner specijalist, vodeći monter, vozač
autobusa, strojar građevinskog stroja specijalist, vozač teškog teretnog
vozila – specijalist, rukovalac strojeva za obradu drva-specijalist,
poslovođa građevinskih objekata, poslovođa montaže, kuhar-specijalist,
knjigovođa-kontista |
1,71 |
20,64 |
3.591,00 |
|
VI. grupa poslova
podrazumijeva poslove koji zahtijevaju samostal-nost i veći stupanj
kreativnosti u njihovu izvršavanju |
VKV građevinski
radnik-majstor svih zanimanja, majstor u održavanju strojeva, zavarivač za
specijalne postupke, poslovođa gradilišta, poslovođa završnih radova,
poslovođa montaže, samostalni referent pratećih službi, kalkulant,
geometar-specijalist, rukovoditelj manjeg građevinskog
objekta |
1,82 |
21,97 |
3.822,00 |
|
VII. grupa poslova
podrazumijeva poslove koji zahtijevaju dodatno poznavanje užeg područja
djelovanja uz samostalnost i kreativnost u izvršavanju poslova tih
područja |
Rukovoditelj građevinskog
objekta, rukovoditelj objekta montaže, rukovoditelj pogona, poslovođa
složenog objekta, voditelj odsjeka u pratećim službama, komercijalist,
domaćin hotela, projektant metalnih konstrukcija, geodeta,
knjigovođa-bilancist, samostalni kalkulant,
rukovoditelj mehanizacije i transporta i rukovoditelj održavanja na
gradilištu |
1,90 |
22,93 |
3.990,00 |
|
VIII. grupa poslova prodrazumijeva vrlo složene poslove koji zahtijevaju
inicijativu i kreativnost radnika, projektiranje poslova i
zadataka |
Rukovoditelj gradilišta,
rukovoditelj građevinskih instalacija, rukovoditelj složenog pogona,
geodet-specijalist, samostalni kalkulant,programer, strojarski
konstruktor, operativni konstruktor metalnih konstrukcija, voditelj odjela
službi knjigovodstva, komercijale, financija, pripremi rada, dipl. inženjeri i drugi stručnjaci i sl. |
2,20 |
26,55 |
4.620,00 |
|
IX. grupa poslova
podrazumijeva vrlo složene poslove koji zahtijevaju inicijativu i
kreativnost radnika, te dodatna specijalistička znanja potrebna za
obavljanje tih poslova |
Rukovoditelj vrlo složenog
gradilišta, dipl. inženjeri i drugi stručnjaci u
službama – specijalisti, samostalni projektant, organizator ERC-a,
geodetski projektant, arhitektonski projektant metalnih konstrukcija,
tehnolog specijalist i drugi |
2,35 |
28,36 |
4.935,00 |
|
X.
grupa poslova podrazumijeva najsloženije poslove i zadatke s najvećim
značajem za vođenje procesa proizvodnje i poslovanja, kreativne poslove i
zadatke, istraživački rad, itd. |
Odgovorni rukovoditelj
poslovanja završnih radova, organizator industrijske proizvodnje
građevinskog materijala za ugrađivanje i projektne opreme u
građevinarstvu, organizator biroa, organizator geodetske službe,
rukovoditelj radnih jedinica, rukovoditelj velikih samostalnih pogona,
rukovoditelj sektora komercijale, financija, knjigovodstva, kadrova i
sl., savjetnik direktora, rukovoditelj sektora
razvoja članovi i rukovoditelji istraživačkih
timova. |
2,65 |
31,98 |
5.565,00 |
* * *
Sukladno članku 98.
Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (pročišćeni tekst), sastavni dio
Kolektivnog ugovora je
KOLEKTIVNOM UGOVORU ZA
GRADITELJSTVO SKLOPLJENOM 7. PROSINCA 2001.
Članak
1.
Ovim dodatkom stranke
Kolektivnog ugovora uređuju prava i obveze te uvjete rada i radnike koje
poslodavac upućuje na rad na inozemna gradilišta.
1. Upućivanje radnika na
rad u inozemstvo
Članak
2.
Poslodavac upućuje
radnika na rad u inozemstvo sukladno uvjetima utvrđenim propisima, ugovorom o
radu i pravilnikom o radu.
Kada se radnika upućuje
na rad u inozemstvo u zemlje u kojima je obvezna primjena propisa zemlje rada
ili Kolektivnog ugovora zemlje rada na ugovor o radu primjenjivat će se propisi
zemlje rada, odnosno Kolektivni ugovor zemlje rada.
Kada se radnika upućuje
na rad u inozemstvo u zemlje u kojima je dopušteno uvjete rada urediti neovisno
od propisa zemlje rada na ugovor o radu primjenjivat će se odredbe Kolektivnog
ugovora kojima su određeni uvjeti rada radnika na inozemnom
tržištu.
Članak
3.
Ugovor o radu, kojim se
sukladno zakonu uređuju odnosi za vrijeme rada u inozemstvu sklapa se za sve
radnike koje poslodavac upućuje na rad u inozemstvo za razdoblje duže od mjesec
dana.
Uz obvezni sadržaj,
ugovorom o radu iz prethodnog stavka mora se utvrditi:
– datum sklapanja
ugovora,
– datum sklapanja
ugovora o radu kojeg je radnik sklopio s poslodavcem za rad u
zemlji,
– naziv poslova (radno
mjesto) na koje se radnik raspoređuje za vrijeme rada u
inozemstvu,
– dan upućivanja na rad
u inozemstvo,
– naznaka zemlje u koju
se radnik upućuje i lokacija na kojoj će se raditi,
– način obračuna i
isplate plaće za vrijeme rada u inozemstvu,
– druga primanja u novcu
i naravi na koja radnik ima pravo za vrijeme rada u
inozemstvu,
– trajanje rada u
inozemstvu,
– uvjeti vraćanja u
zemlju.
2. Radno
vrijeme
Članak
4.
Radno vrijeme radnika
upućenog na rad u inozemstvo prilagođava se radnom vremenu i uvjetima rada
države u kojoj se rad obavlja, te potrebama posla.
Rad u inozemstvu u
pravilu se obavlja po preraspoređenom radnom vremenu.
U okviru preraspoređenog
radnog vremena ukupno radno vrijeme ne može iznositi duže od punog radnog
vremena koji je prosječna radna obveza radnika za razdoblje za koje se vrši
preraspodjela.
Preraspodjelu radnog
vremena za svaku državu odnosno gradilište utvrđuje poslodavac u pravilu prije
početka radova.
Slobodne dane koji
proisteknu iz preraspodjele radnog vremena radnici koriste u pravilu poslije
vraćanja u zemlju povezano s godišnjim odmorima, vjerskim i drugim blagdanima u
koje se u stranoj zemlji ne radi, ili danima za prekid radova (ratne operacije,
obustava rada od strane investitora, remontni radovi i sl.).
Vrijeme iznad punog
radnog vremena određenog vremenskog perioda za koji nije izvršena preraspodjela
smatra se prekovremenim radom.
3.
Plaće
Članak
5.
Poslodavac koji izvodi
radove u inozemstvu isplaćuje radnicima za vrijeme rada u inozemstvu plaće i
druga osobna primanja u domaćem novcu i u stranoj valuti.
Visinu, odnose isplate
plaće u domaćem i stranom novcu i način isplate plaće i drugih osobnih primanja
radnika iz stavka 1. ovog članka utvrđuje poslodavac pravilnikom o
radu.
Članak
6.
Poslodavac u skladu s
pravilnikom o radu isplaćuje dio plaće i drugih osobnih primanja radnika u
valuti zemlje u kojoj se izvode radovi, radi pokrića životnih troškova za
vrijeme rada u inozemstvu.
Iznimno od odredba 1.
ovoga članka, ovisno o životnim i radnim uvjetima u zemlji u kojoj se izvode
radovi, poslodavac može dio plaće i drugih osobnih primanja isplatiti radnicima
u konvertibilnoj valuti, ako u takvoj valuti naplaćuje izvođenje investicijskih
radova u inozemstvu.
Članak
7.
Poslodavac pravilnikom o
radu utvrđuje da li se plaća i druga osobna primanja radnika za vrijeme rada u
inozemstvu obračunava u kunama ili u stranoj valuti.
Članak
8.
Ako se plaća radnika za
vrijeme rada u inozemstvu obračunava u kunama, dio plaće koji se, u skladu s
pravilnikom o radu, isplaćuje u konvertibilnoj valuti preračunava se iz
protuvrijednosti u kunama u iznos konvertibilne valute po srednjem tečaju
Hrvatske narodne banke na zadnji dan u mjesecu za koji se vrši
obračun.
Dio plaće koji se
radniku isplaćuje u lokalnoj valuti preračunava se iz protuvrijednosti u kunama
u iznos USA dolara po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na zadnji dan u
mjesecu za koji se vrši obračun, a USA dolari preračunavaju se u lokalnu valutu
po tečaju USA dolara u zemlji izvođenja investicijskih
radova.
Članak
9.
Ako se plaća radnika za
vrijeme rada u inozemstvu obračunava u stranoj valuti, dio plaće koji se, u
skladu s pravilnikom o radu, isplaćuje u kunama preračunava se iz strane valute
u protuvrijednost u kunama sukladno odredbi čl. 8.
ovog Ugovora.
Članak
10.
Ako se uz suglasnost
radnika, isplata dijela plaće na koju radnik u skladu s pravilnikom o radu ima
pravo u konvertibilnoj ili lokalnoj valuti isplaćuje se u protuvrijednosti u
kunama, preračunavanje iznosa strane valute u kune vrši se po srednjem tečaju
Narodne banke Hrvatske na dan izvršene isplate.
Članak
11.
Poslodavac je dužan dio
plaće radnika za vrijeme rada u inozemstvu koji se plaća u kunama isplatiti
najkasnije 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec. U istom roku poslodavac je
dužan isplatiti radniku i dio plaće koji se isplaćuje u lokalnoj valuti zemlje u
kojoj se izvode radovi.
Dio plaće koji se
radniku za vrijeme rada u inozemstvu isplaćuje u konvertibilnoj valuti
poslodavac je obvezan isplatiti najkasnije 25-og dana od dana isteka roka za
koji se vrši obračun.
Članak
12.
Ako nije drugačije
propisano osnovica za obračun i plaćanje doprinosa iz plaća za radnike upućene u
rad u inozemstvo je plaća koju bi radnik ostvario u tekućoj godini za istovrsne
poslove u zemlji.
Članak
13.
U državama Zapadne
Europe, odnosno u drugim državama kada je to određeno međunarodnim ugovorima ili
propisima pojedine države, poštivat će se odredbe Kolektivnog ugovora države u
kojoj se izvode radovi.
4. Naknada
plaće
Članak
14.
Radnik za vrijeme rada u
inozemstvu ima pravo na naknadu plaće za vrijeme:
– privremene
spriječenosti za rad zbog bolesti,
– za dane
praznika,
– za korištenje
godišnjeg odmora,
– za plaćeni
dopust,
– na druge naknade
predviđene općim aktima za radnike u zemlji.
Visina i osnovica za
naknade plaća iz stavka 1. ovog članka utvrđuje se pravilnikom o
radu.
Članak
15.
Naknada zbog privremene
spriječenosti za rad isplaćuje se na temelju uvjerenja liječnika o privremenoj
nesposobnosti za rad.
Pravo na naknadu plaće
za vrijeme bolesti i liječenja u inozemstvu po odredbama stavka 1. ovog članka u
pravilu radnik ostvaruje do 10 dana, a ako je po mišljenju liječnika za oporavak
radnika potrebno daljnje liječenje ovlaštena osoba u suglasnosti s liječnikom
uputit će radnika na liječenje u zemlju ako troškovi upućivanja u zemlju ne
premašuju troškove naknade plaća radnika za vrijeme bolesti zajedno s troškovima
u inozemstvu.
Za vrijeme spriječenosti
za rad zbog bolesti radnika koji je vraćen radi liječenja u zemlju pripada
naknada u visini koje se isplaćuje u zemlji.
Članak
16.
Za vrijeme blagdana i
neradnih dana utvrđenih propisima zemlje rada, radniku pripada naknada u visini
prosječne plaće ostvarene u prethodnom mjesecu.
Naknada iz stavka 1.
ovog članka, pripada radniku i za Dan državnosti, te za božićne blagdane
utvrđene Zakonom o blagdanima, spomendanu i neradnim
danima u Republici Hrvatskoj.
Članak
17.
Prije odlaska na rad u
inozemstvo radnik je u pravilu obvezan koristiti godišnji odmor za tekuću
godinu.
Ukoliko radnik nije
mogao koristiti godišnji odmor prije odlaska na rad u inozemstvo, omogućit će mu
se korištenje godišnjeg odmora u skladu s planom korištenja godišnjeg odmora
inozemnoga gradilišta.
Radnik može koristiti
godišnji odmor u inozemstvu najranije nakon šest mjeseci rada u inozemstvu
ukoliko to narav posla dozvoljava.
U godini u kojoj se
radnik vraća u zemlju, godišnji odmor će se koristiti po povratku u
zemlju.
Članak
18.
Radnik na radu u
inozemstvu ima pravo na plaćeni dopust do sedam dana u kalendarskoj godini u
slučajevima utvrđenim Kolektivnim ugovorom.
Članak
19.
U slučaju prekida rada
do kojeg je došlo bez krivnje radnika (vremenske nepogode, obustave određene po
nadzornom organu ili investitoru, neskrivljenog kvara
stroja ili uređaja, neskrivljenog nedostatka pogodne
energije i sl.) radnika se može privremeno premjestiti
na odgovarajući posao na drugo gradilište na kojemu se rad nesmetano
odvija.
Ako privremeni raspored
nije moguć može se privremeno izvršiti preraspodjela radnog vremena (zamjena
korištenja slobodnih radnih sati).
Ako se predviđa da će
prekid rada trajati duže od 7 dana i ako radnika nije moguće zaposliti na drugom
gradilištu, uputit će ga se na odgovarajući posao u zemlji ili će mu se
obračunati naknada za prekid rada.
5. Ostala materijalna
prava radnika
Članak
20.
Radnik upućen na rad u
inozemstvo ima pravo na naknade, potpore i pomoći za slučajeve utvrđene
Kolektivnim ugovorom odnosno pravilnikom o radu u visini koja pripada radnicima
u zemlji.
Ostala materijalna prava
koriste se u skladu s odredbama ovog Ugovora o uvjetima za rad u
inozemstvu.
Članak
21.
Za službena putovanja
unutar zemlje rada radnik ima pravo na naknadu troškova smještaja, prehrane i
pravo naknade troškova prijevoza.
Članak
22.
Radniku upućenom na rad
u inozemstvu poslodavac u pravilu osigurava organizirani smještaj i
prehranu.
Ako nije moguće
organizirati besplatni kolektivni smještaj i prehranu na gradilištu u inozemstvu
radniku se isplaćuje naknada u visini potrebnoj za pokriće troškova i prehrane –
terenski dodatak.
Iznos naknade iz stavka
3. ovog članka utvrđuje poslodavac.
Članak
23.
Radniku na radu u
inozemstvu u pravilu se osigurava organiziran besplatan prijevoz na posao i s
posla.
Radniku kojem nije
osiguran organizirani prijevoz isplaćuje se naknada u visini troškova javnog
prijevoza za dane provedene na radu isplativo u lokalnoj
valuti.
6. Zaštita
radnika
Članak
24.
Radnicima na privremenom
radu u inozemstvu osiguravaju se obvezni oblici zaštite:
– zdravstvena
zaštita,
– zaštita na
radu,
– osiguranje za slučaj
nesreće na poslu.
Zdravstvena zaštita,
zaštita na radu i osiguranje za slučaj nesreće na radu, osigurava se radnik i za
vrijeme putovanja prilikom upućivanja na gradilište u inozemstvo kao i prilikom
povratka s rada iz inozemstva.
Članak
25.
Prilikom upućivanja na
rad u inozemstvo, radnim mora biti liječničko pregledan. Ukoliko prema nalazu
zdravstvene komisije radnik nije sposoban za rad u inozemstvu, isti se ne može
rasporediti na rad u inozemstvu.
Radnik koji se razboli u
inozemstvu, dužan je obratiti se nadležnoj zdravstvenoj ustanovi ili liječniku,
a troškove zdravstvene zaštite – liječenja, ako radnici nisu osigurani kod
inozemnog nosioca zdravstvenog osiguranja, terete
poslodavca.
Članak
26.
Zaštita na radu regulira
se u skladu važećim zakonskim propisima u Republici Hrvatskoj i zemlji
rada.
7. Povratak u
zemlju
Članak
27.
Po završetku potrebe za
radom radnika ili završetku radova u inozemstvu poslodavac je obvezan
rasporediti radnika u pravilu na poslove i radne zadatke na kojima je radio
prije odlaska na rad u inozemstvo.
Ukoliko ne postoji
mogućnost rasporeda na poslove koje je radnik obavljao prije upućivanja na rad u
inozemstvo poslodavac ga je obvezan rasporediti na druge odgovarajuće poslove
sukladno propisima o radnim odnosima.
8. Završne
odredbe
Članak
28.
Ovaj dodatak stupa na
snagu danom potpisa, a primjenjuje se od 1. siječnja 2002.
godine.
Ovaj dodatak javno će se
objaviti na način propisan Pravilnikom ministra nadležnog za
rad.
Stupanjem na snagu ovog
dodatka prestaje važiti Dodatak Kolektivnog ugovora za graditeljstvo od 16.
siječnja 1997. godine.