KOLEKTIVNI UGOVORI

Vlada Republike Hrvatske i

1. Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske

2. Samostalni sindikat radnika u djelatnostima zdravstva MIO
i socijalne zaštite Hrvatske

3. Sindikat zdravstva, socijalne zaštite i MIO osiguranja

sklopili su 2. listopada 2002. godine

KOLEKTIVNI UGOVOR

ZA DJELATNOST SOCIJALNE SKRBI

I. OBVEZNI DIO

1. TEMELJNE ODREDBE

Predmet ugovora

Članak 1.

Ovim Kolektivnim ugovorom (u daljnjem tekstu: Ugovor) utvrđuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada radnika u ustanovama socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj na koje se primjenjuje Zakon o plaćama službenika i namještenika u javnim službama.

Vremensko važenje

Članak 2.

Ugovor stupa na snagu danom potpisivanja, a primjenjuje se od 1. listopada 2002. godine do 31. prosinca 2003. godine.

Ugovorne strane se obvezuju započeti pregovore o obnovi Ugovora najkasnije 3 mjeseca prije isteka roka na koji je ovaj ugovor zaključen.

Temeljna načela primjene ugovora

Članak 3.

Ugovorne strane suglasne su u primjeni Ugovora zalagati se i rukovoditi:

– načelom primjene u dobroj vjeri,

– načelom promicanja socijalnog partnerstva i kolektivnog pregovaranja,

– načelom mirnog rješavanja sporova.

Načelo primjene ugovora u dobroj vjeri

Članak 4.

Ugovorne strane obvezuju se primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri.

Ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti bile poznate u trenutku sklapanja Ugovora ugovorna strana ne bi mogla, ili bi joj bilo znatno otežano izvršavati neke od odredbi Ugovora, obvezuje se da neće jednostavno prekršiti ugovor, nego da će drugoj strani predložiti izmjenu ugovora.

Obveza konzultiranja sindikata

Članak 5.

Vlada Republike Hrvatske obvezuje se zatražiti prijedloge i mišljenje sindikata prije izrade nacrta i prijedloga zakona i drugih propisa i akata iz područja socijalne skrbi.

2. MIRNO RJEŠAVANJE SPOROVA

Mirenje

Članak 6.

Ako nastane kolektivni radni spor koji bi mogao dovesti do štrajka, provest će se postupak mirenja.

Postupak mirenja provest će se u skladu s odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

3. ŠTRAJK

Suzdržavanje od štrajka i uvjeti za dopuštenje štrajka

Članak 7.

Sindikati se obvezuju da neće štrajkati za vrijeme važenja Ugovora, a radi pitanja koja su Ugovorom riješena.

Sindikati pridržavaju pravo na štrajk:

– u slučaju neisplate plaće, a u skladu sa Zakonom o radu;

– solidarnosti s drugim sindikatima,

– u slučaju odbijanja kolektivnog pregovaranja.

Pravila o poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka

Članak 8.

Pri određivanju poslova koji se ne smiju prekidati valja voditi računa da se tim poslovima obuhvati najmanji mogući broj radnika potrebnih za učinkovito izvršenje posla, te da se zaštite život i zdravlje korisnika.

Utvrđuje se da su poslovi koji se ne smiju prekidati u domu socijalne skrbi poslovi koji se obavljaju kao u dane blagdana, a u centru za socijalnu skrb i podružnici, odnosno uredima, ravnatelj je dužan osigurati rad jednog dežurnog stručnog radnika po objektu u kojem centar obavlja djelatnost.

Članak 9.

Za sva ostala pitanja u vezi štrajka primjenjuju se odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

4. TUMAČENJE UGOVORA

Osnivanje i ovlasti Komisije za tumačenje

Članak 10.

Ugovorne strane osnivaju zajedničku Komisiju za tumačenje Ugovora u koju svrhu svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike.

Komisija za tumačenje Ugovora:

– daje obvezatna tumačenja odredaba Ugovora,

– prati primjenu i izvršavanje odredaba Ugovora,

– obavještava ugovorne strane o kršenjima Ugovora,

– obavlja druge poslove određene Ugovorom.

Sjedište Komisije je u Ministarstvu rada i socijalne skrbi, na koju adresu se i upućuju upiti.

Način rada Komisije

Članak 11.

Komisija donosi odluku većinom glasova svih članova.

Ako se Komisija ne može složiti oko tumačenja odredbi ovog Ugovora, u roku od 8 dana povjerit će tumačenje neutralnom stručnjaku.

Ako se članovi Komisije ne mogu dogovoriti oko izbora stručnjaka u roku od 3 dana nakon što takav prijedlog da jedna ugovorna strana, stručnjaka će odrediti Predstojnik ureda za socijalno partnerstvo Vlade RH.

Neutralni stručnjak ima pravo na naknadu koju zajednički podmiruju ugovorne strane.

Tumačenje neutralnog stručnjaka Komisija je obvezna prihvatiti kao svoje i kao takvo ga predočiti ugovornim stranama.

Tumačenja Komisije, uključujući i tumačenje neutralnog stručnjaka, smatra se vjerodostojnim tumačenjem, te u tom smislu obvezuju ugovorne strane, a dostavljaju se podnositelju, te svim poslodavcima na koje se odnose.

Rokovi za tumačenje

Članak 12.

Na zahtjev ugovornih strana ili poslodavca Komisija je dužna dati tumačenje Ugovora najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva.

Neutralni stručnjak dužan je dati tumačenje u roku od 10 dana od dana primitka zahtjeva Komisije za tumačenje.

5. IZMJENA, OTKAZ I OBNOVA UGOVORA

Izmjene i dopune Ugovora

Članak 13.

Svaka ugovorna strana može predložiti izmjene i dopune Ugovora.

Ovlaštenje za podnošenje prijedloga za izmjenu i dopunu Ugovora u ime sindikata ima pregovarački odbor.

Strana kojoj je podnesen prijedlog za izmjenu i dopunu ovog Ugovora mora se pisano očitovati u roku od 15 dana od dana primitka prijedloga, te mora pristupiti pregovorima o predloženoj izmjeni ili dopuni u roku 30 dana od primitka prijedloga.

U ponašanju protivnom odredbi stavka 3. ovog članka stekli su se uvjeti za primjenu odredaba o mirenju.

Otkaz Ugovora

Članak 14.

Svaka ugovorna strana može Ugovor otkazati u pisanom obliku s otkaznim rokom od tri mjeseca.

II. NORMATIVNI DIO

1. RADNO VRIJEME

Radni tjedan

Članak 15.

Puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno.

Tjedno radno vrijeme raspoređeno je na 5 dana u tjednu, od ponedjeljka do petka.

Za poslove koji se obavljaju u smjenskom radu, odnosno poslovi koji zahtijevaju drugačiji raspored radnog vremena, ustanove u dogovoru sa sindikalnim povjerenikom može odrediti drugačiji dnevni ili tjedni raspored radnog vremena, ali isključivo u petodnevnom radnom tjednu.

Rad u nepunom radnom vremenu

Članak 16.

Ako radnik radi u nepunom radnom vremenu u dvije ili više ustanova prigodom donošenja odluke o godišnjem odmoru, obje odnosno sve ustanove, dužne su uskladiti rješenja o korištenju godišnjeg odmora kako bi ga radnik koristio istovremeno u svakoj ustanovi.

Radnik koji radi u nepunom radnom vremenu u dvije ili više ustanova, dužan je raditi prekovremeno u svakoj ustanovi proporcionalno vremenu za koje je sklopio ugovor o radu u toj ustanovi u odnosu na puno radno vrijeme. Također radnik nije dužan raditi prekovremeno ako zbog prekovremenog rada u jednoj ustanovi ne bi mogao raditi u redovnom radnom vremenu u drugoj ustanovi.

Razdoblje rada s nepunim radnim vremenom jednako je razdoblju rada s punim radnim vremenom u pogledu prava na otpremninu i otkazni rok.

2. ODMORI I DOPUSTI

Stranka

Članak 17.

Ako priroda posla ne omogućuje stanku, poslodavac mora radniku omogućiti da radi dnevno toliko kraće, ili mu to vrijeme preraspodijeliti te omogućiti mu da ga koristi kao slobodne dane uz naknadu plaće, o čemu odlučuje radnik.

Godišnji odmor – trajanje

Članak 18.

Trajanje godišnjeg odmora utvrđuje se tako da se na 18 dana godišnjeg odmora dodaju dani godišnjeg odmora prema sljedećim kriterijima:

a) prema dužini radnog staža

– od 0 do 10 godina 1 dan

– od 10 do 20 godina 2 dana

– od 20 do 30 godina 4 dana

– preko 30 godina 5 dana

b) prema složenosti poslova

– poslovi VŠS i VSS 3 dana

– poslovi SSS, VKV i KV 2 dana

– ostali poslovi 1 dan

c) prema posebnim socijalnim uvjetima:

– roditelji, posvojitelji ili staratelji:

 • za jedno malodobno dijete 1 dan

 • za dvoje ili više malodobne djece 2 dana

– roditelji, posvojitelji ili staratelji 
hendikepiranog djeteta 3 dana

– zaposlenici s najmanje 70% tjelesnog
oštećenja 2 dana

– branitelji 1 dan

d) prema rezultatima rada

– ako ostvaruje natprosječne rezultate rada 1 dan

e) prema uvjetima rada sukladno postotku uvećanja plaće s
osnova uvjeta rada:

– do 10% 1 dan

– od 11% do 15% 2 dana

– od 16% do 20% 3 dana

– preko 20% 4 dana

Ukupno trajanje godišnjeg odmora ne može iznositi više od 25 dana.

4. DOPUSTI

Plaćeni dopusti

Članak 19.

Radnik ima pravo na plaćeni dopust tijekom jedne kalendarske godine do ukupno najviše 10 radnih dana u sljedećim slučajevima:

– sklapanja braka 5 radnih dana

– rođenja djeteta 5 radnih dana

– smrti supružnika, djeteta, roditelja,
posvojenika, posvojitelja, skrbnika, staratelja
i unuka 5 radnih dana

– smrti brata ili sestre, djeda ili bake te roditelja
supružnika 2 radna dana

– selidbe u istom mjestu stanovanja 1 radni dan 

– selidbe u drugo mjesto stanovanja 2 radna dana

– teške bolesti roditelja ili djeteta izvan mjesta
stanovanja 2 radna dana

– nastupanja u kulturnim i športskim priredbama 1 radni dan 

– sudjelovanja na sindikalnim susretima,
seminarima, obrazovanje za sindikalne
aktivnosti i dr. 2 radna dana

– elementarne nepogode 5 radnih dana

– dobrovoljni davatelji krvi 2 radna dana za svako darivanje.

Radnik ima pravo na plaćeni dopust za svaki smrtni slučaj naveden u stavku 1. ovoga članka, neovisno o broju dana koje je tijekom iste godine iskoristio po drugim osnovama.

Članak 20.

Za vrijeme općeg ili stručnog školovanja, osposobljavanja ili usavršavanja za vlastite potrebe, ako je vezano za obavljanje poslova radnog mjesta odnosno djelatnosti, radniku će se odobriti u jednoj kalendarskoj godini plaćeni dopust do 10 dana godišnje.

Radnik koji je upućen na školovanje, stručno osposobljavanje ili usavršavanje ima pravo na plaćeni dopust do 15 radnih dana u jednoj kalendarskoj godini za pripremanje i polaganje ispita.

Radnik iz stavka 2. ovoga članka za pripremanje i polaganje završnog ispita, osim plaćenog dopusta iz stavka 2. ovoga članka, ima pravo na još 5 radnih dana plaćenog dopusta.

Radniku koji nema položen stručni ispit, a dužan ga je položiti u roku od jedne godine od dana sklapanja ugovora o radu u ustanovi socijalne skrbi, ima pravo na plaćeni dopust sukladno čl. 30. toč. 3. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnoj službi.

Članak 21.

Radnik ima pravo koristiti plaćeni dopust isključivo u vrijeme nastupa okolnosti na temelju kojih ima pravo na plaćeni dopust.

Ako okolnost za koju radnik ima pravo na plaćeni dopust nastupi u vrijeme odsutnosti radnika s rada zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje), radnik ne može ostvariti pravo na plaćeni dopust za dane kada je bio na bolovanju, osim ako se radi o plaćenom dopustu za školovanje, iz članka 24. ovoga Ugovora.

Neplaćeni dopust

Članak 22.

Radnik ima pravo u jednoj kalendarskoj godini na oslobođenje od obveze rada bez naknade plaće (neplaćeni dopust) za potrebe općeg ili stručnog školovanja, osposobljavanja ili usavršavanja za vlastite potrebe, i to:

– za pripremanje i polaganje ispita u srednjoj
školi 5 radnih dana

– za polaganje ispita na višoj školi
ili fakultetu 10 radnih dana

– za prisustvovanje stručnim seminarima
i savjetovanjima 5 radnih dana

– za pripremanje i polaganje ispita radi
stjecanja posebnih znanja, i vještina
(informatičko školovanje, učenje stranih
jezika i sl.) 2 radna dana

Ako to okolnosti zahtijevaju poslodavac može radniku dati neplaćeni dopust i u duljem trajanju, ako je školovanje u vezi s poslovima koje radnik obavlja u ustanovi ili njegovom profesijom, odnosno djelatnošću ustanove.

5. NAKNADA ŠTETE

Unaprijed određen iznos naknade štete

Članak 23.

Poslodavac može pravilnikom o radu odrediti unaprijed određene iznose naknade štete, uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća ustanove, odnosno sindikalnog povjerenika koji zamjenjuje radničko vijeće.

III. PRESTANAK UGOVORA O RADU

Zabrana otkaza bez prethodne suglasnosti sindikalnog povjerenika odnosno Zaposleničkog vijeća

Članak 24.

Bez prethodne suglasnosti sindikalnog povjerenika radniku se ne može ponuditi sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora), kojim se radnik upućuje izvan sjedišta ustanove na udaljenosti većoj od 30 km i to:

– radniku nakon 20 godina staža kod istog poslodavca i 55 godina života,

– trudnici, odnosno ženi koja doji dijete,

– majci djeteta do 7 godina,

– roditelju djeteta s teškoćama u razvoju.

Ako se sindikalni povjerenik u roku od 8 dana ne izjasni o davanju otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora, smatra se da je suglasan s odlukom o otkazu ugovora o radu.

Otkazni rok i staž kod istog poslodavca

Članak 25.

Za vrijeme otkaznog roka zaposlenik ima pravo na naknadu plaće odsustvovati s rada 8 sati tjedno radi traženja novog zaposlenja.

U slučaju redovitog otkaza sindikalni povjerenik dužan je u roku od 15 dana, a u slučaju izvanrednog otkaza u roku od 8 dana, dostaviti svoje očitovanje o namjeravanom otkazivanju ravnatelju ustanove.

Kao staž kod istog poslodavca računa se ukupni radni staž proveden na poslovima u djelatnosti socijalne skrbi, odnosno u službama i drugim poslovima u vezi s djelatnošću socijalne skrbi.

Otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika

Članak 26.

Poslodavac može redovito otkazati radniku ako utvrdi da je povrijedio obveze iz radnog odnosa, a osobito zbog:

– neizvršavanja ili nesavjesnog, nepravovremenog i nemarnog izvršavanja radnih obveza,

– neopravdanog nedolaska na posao, samovoljnog napuštanja posla, zbog čega se poremećuje rad ili organizacija rada ustanove

– nedozvoljenog korištenja sredstvima ustanove,

– povrede propisa o sigurnosti i zaštiti na radu i propisu o zaštiti od požara, zbog čega je nastupila ili je mogla nastupiti šteta,

– odavanja poslovne tajne određene zakonom, drugim propisima ili pravilnikom o radu,

– zloporabe položaja ili prekoračenja ovlasti,

– nanošenja znatnije štete,

– nepropisnog i nekorektnog odnosa prema korisnicima ili njihovog šikaniranja,

– zloporabe korištenja bolovanja.

Članak 27.

Prije redovitog otkazivanja uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pismeno upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza ako nastavi s kršenjem tih obveza.

Prije redovitog otkazivanja uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika ili njegovim radom, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu.

Kad otkazuje radnik otkazni rok iznosi najviše mjesec dana ako se radnik i poslodavac drugačije ne dogovore, a kad otkazuje poslodavac, otkazni rokovi utvrđuju se sukladno Zakonu o radu.

Otkazni rokovi i otpremnina

Članak 28.

Svakome radniku kojemu poslodavac otkazuje, a razlog otkaza nije skrivljeno ponašanje radnika pripada otpremnina u skladu sa Zakonom o radu.

Iznimno od odredbi prethodnog stavka ovog članka, radniku s 30 i više godina staža kod istog poslodavca, isplaćuje se otpremnina u visini najmanje 60% prosječne mjesečne bruto plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada.

Ako radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu nije isplaćivana plaća već naknada plaće prema posebnim propisima, ili mu je isplaćivana umanjivana plaća uz naknadu preostalog dijela plaće prema posebnim propisima, za izračun pripadajuće otpremnine uzet će se plaća koju bi zaposlenik ostvario da je radio u punom radnom vremenu.

Otpremnine se isplaćuju najkasnije 30 dana po prestanku radnog odnosa.

IV. ZDRAVLJE I SIGURNOST NA RADU

Zaštita na radu

Članak 29.

Poslodavac je dužan primjenjivati propise s područja zaštite na radu i osigurati nužne uvjete za zdravlje i sigurnost na radu, uključujući mjere za sprječavanje rizika u radu.

Poslodavac je dužan poduzeti sve mjere nužne za zaštitu života te sigurnost i zdravlje radnika, osposobljavati i organizirati provedbu osposobljavanja radnika za rad na siguran način, te skrbiti za potrebnu organizaciju i sredstva.

Poslodavac je dužan informirati radnike o zaštiti na radu pružanjem informacija, primjenjivati propise o korištenju sredstava za rad i osobnih zaštitnih sredstava, provoditi ispitivanja istih, provoditi zaštitu od požara te evakuaciju i spašavanje, organizirati pružanje prve pomoći i medicinske pomoći te raditi na zaštiti nepušača.

U cilju prilagođavanja tehničkom napretku poslodavac je obvezan planirati tehnološki i organizacijski razvoj radnog procesa na način da opasne i štetne tehnologije ukloni iz radnog procesa, zamjenjujući ih manje opasnim ili neopasnim.

Pri uvođenju novih tehnologija poslodavac je obvezan informirati radnike i njihove sindikalne povjerenike o tehnološkim karakteristikama i mogućim utjecajima i posljedicama tih tehnologija na zdravlje, sigurnost, ekološku i radnu sredinu.

Poslodavac je dužan osigurati dodatne uvjete sigurnosti za rad invalida u skladu s posebnim propisima.

Sindikalni povjerenik ima pravo podnositi prijedloge o zaštiti na radu na koje je ravnatelj dužan očitovati se u roku od 30 dana.

Pisane upute o sigurnosti

Članak 30.

Poslodavac je dužan postaviti pisane upute o uvjetima i načinu korištenja prostora, prostorija, sredstava za rad, opasnih tvari i opreme i osigurati da su ista u svakom trenutku ispravna.

Obavijest o opasnostima i štetnostima, te mjerama koje je poduzeo i koje će poduzeti radi unapređenja prevencije, profesionalnih rizika i njihovih štetnih posljedica, ravnatelj je dužan najmanje svaka tri mjeseca davati sindikalnom povjereniku.

Obveze sindikalnog povjerenika

Članak 31.

U odnosu na provođenje mjera zaštite na radu sindikalni povjerenik ima pravo i obvezu osobito:

– sudjelovati u planiranju i unapređivanju uvjeta rada, uvođenja novih tehnologija, projekata, programa i radnih procesa te njihovoj provedbi,

– biti informiran o svim promjenama od utjecaja na sigurnost i zdravlje radnika, primati primjedbe radnika na primjenu propisa i provedbu mjera zaštite na radu,

– biti nazočan inspekcijskim pregledima i izvijestiti inspektora zaštite na radu o svojim i zapažanjima radnika, kao i pozvati inspektora kada ocijeni da su ugroženi život i zdravlje radnika, a poslodavac to propušta ili odbija učiniti,

– obrazovati se za obavljanje ovih poslova, stalno proširivati i unapređivati znanja te prikupljati informacije odgovarajuće za rad na siguran način,

– stavljati prigovor na inspekcijski nalaz i mišljenje,

– svojim djelovanjem poticati ostale radnike za rad na siguran način, planirati i osposobljavati radnike za zaštitu na radu, te raditi na promicanju i unapređivanju sigurnosne, zdravstvene, ekološke i estetske kulture u ustanovi,

– slobodnog pristupa mjestima radi utvrđivanja uvjeta rada,

– informirati radnike i radničko vijeće o poduzetim mjerama zaštite na radu najmanje svaka tri mjeseca.

Povjerenik za zaštitu na radu

Članak 32.

Radnici u ustanovama s više od 20 radnika obvezno biraju povjerenika za zaštitu na radu kod poslodavca.

Izbor i imenovanje povjerenika kao i broj povjerenika, obavlja se u skladu s odredbama Zakona o radu kojima su uređena pitanja radničkog vijeća.

Bez obzira na broj radnika, povjerenik mora biti izabran svagdje gdje to zahtijevaju uvjeti rada (radionički prostor, kotlovnice, kuhinje i sl.).

Povjerenika za zaštitu na radu radnici biraju na vrijeme na koje je sklopljen Kolektivni ugovor, bez ograničavanja ponovnog izbora.

Poslodavac je dužan osigurati povjereniku zaštite na radu uvjete za nesmetano obavljanje dužnosti, davati sve potrebne obavijesti i omogućiti uvid u sve propise i isprave u svezi sa zaštitom na radu i ne smije ga tijekom obavljanja dužnosti i deset mjeseci nakon isteka iste, bez pristanka Zaposleničkog vijeća odnosno sindikalnog povjerenika, rasporediti na drugo radno mjesto ili drugom poslodavcu, raskinuti s njim radni odnos ili ga na drugi način dovoditi u nepovoljniji položaj, niti protiv njega pokrenuti postupak za naknadu štete ukoliko je povjerenik postupao sukladno svojim ovlastima.

Ukoliko nije izabran povjerenik zaštite na radu, sva prava i obveze utvrđene odredbama ovog ugovora u odnosu na zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu ima sindikalni povjerenik.

Naknada za rad povjerenika za zaštitu na radu iznosi najmanje 2 radna sata tjedno uz naknadu plaće tijekom svake kalendarske godine u tijeku trajanja mandata.

Zaštita na radu i dužnosti radnika

Članak 33.

Dužnost je svakog radnika brinuti se o vlastitoj sigurnosti i zdravlju, kao i sigurnosti i zdravlju drugih radnika, te osoba na koje utječu njegovi postupci tijekom rada u skladu s osposobljenošću i uputama koje mu je osigurao poslodavac.

Radnik koji u slučaju ozbiljne, prijeteće i neizbježne opasnosti napusti svoje radno mjesto ili opasno područje, ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj zbog takvog svog postupka u odnosu na druge radnike i može uživati zaštitu od bilo kakvih neposrednih posljedica, osim ako je po posebnim propisima ili pravilima struke bio dužan izložiti se opasnosti radi spašavanja života i zdravlja ljudi i imovine.

V. PLAĆE I NAKNADA PLAĆE

Isplata plaće

Članak 34.

U slučaju promjene banke preko koje se isplaćuje plaća, poslodavac je dužan o tome prethodno zatražiti mišljenje radničkog vijeća te obavijestiti radnike najmanje mjesec dana ranije, s time da radnik može odbiti isplatu preko banke određene od strane poslodavca i izabrati banku preko koje će dobivati plaću.

Uvećanja plaće

Članak 35.

Osnovna plaća radnika uvećat će se:

– za rad noću 40%

– za prekovremeni rad 50%

– za rad subotom 25%

– za rad nedjeljom 35%

– za dvokratni rad 10%

– za smjenski rad 10%

Smjena (smjenski rad) je svakodnevni rad radnika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji radnik obavlja u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevnom (druga smjena) ili noćnom dijelu dana (noćna smjena) tijekom radnog tjedna.

Rad u smjenama je rad radnika koji mijenja smjene ili naizmjenično obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni tijekom jednog mjeseca.

Rad u smjeni je rad radnika koji naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni.

Naknada za rad u smjenama iz stavka 3. i 4. ovog članka isplaćuje se za obavljanje poslova u drugoj smjeni.

Noćni rad je u pravilu rad radnika u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana.

Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dane Uskrsa radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%.

Dodaci iz stavka 1. ovog članka međusobno se ne isključuju.

Korištenja prekovremenog rada

Članak 36.

Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, radnik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5.

Uvećanje osnovne plaće s osnova uvjeta rada

Članak 37.

Osnovna plaća uvećat će se radnicima koji rade na sljedećim poslovima:

1. a) njega teško i teže mentalno retardiranih te duševno bolesnih osoba i teško invalidnih osoba u
ustanovama za smještaj djece i odraslih osoba 23%

b) medicinske sestre u domovima za teško i teže
mentalno retardirane osobe, teško invalidne osobe,
osobe s višestrukim smetnjama i psihički bolesne
osobe 20%

c) neposredni stručni rad odgajatelja u intenzivnom
tretmanu u domovima za smještaj djece s
poremećajem u ponašanju 23%

d) poslovi čišćenja prostora u kojima borave korisnici
u ustanovama socijalne skrbi za teže i teško
retardirane osobe i osobe s višestrukim smetnjama,
i na stacionaru za psihički bolesne odrasle osobe 5%

2. a) neposredni stručni rad u domovima za smještaj
tjelesno i mentalno oštećenih i psihički bolesnih
osoba 18%

b) neposredni stručni rad s korisnicima u domovima
za smještaj djece s poremećajima u ponašanju 18%

c) njega na stacionaru u domovima za smještaj
starih i nemoćnih, u izvaninstitucionalnoj skrbi i u domovima za smještaj osoba s lakom i umjerenom mentalnom retardacijom i tjelesno invalidnih osoba 18%

d) medicinske sestre u domovima za smještaj starih i nemoćnih, u izvaninstitucionalnoj skrbi i u domovima
za smještaj osoba s lakom i umjerenom mentalnom retardacijom i tjelesno invalidnih osoba 13%

3. a) neposredni stručni rad s korisnicima centra za
socijalnu skrb 15%

b) njega korisnika u domovima za smještaj djece bez primjerene roditeljske skrbi (djeca do 3 godine) i neposredni stručni rad odgajatelja u domovima za smještaj djece bez primjerene roditeljske skrbi 15%

c) neposredni stručni rad u ustanovama za smještaj
djece s poremećajima u ponašanju – produženi
stručni postupak 15%

4. a) neposredni stručni rad u domovima za smještaj
djece bez primjerene roditeljske skrbi 12%

b) neposredni stručni rad u domovima za smještaj
starijih i nemoćnih, (soc. radnici, fizioterapeuti
i radni terapeuti) 12%

c) poslovi dostave obroka i drugih poslova pomoći
u kući u izvaninstitucionalnoj skrbi 5%

5. a) poslovi u praonici 5%

b) poslovi u kuhinji 5%

c) poslovi vozača u neposrednom kontaktu s
korisnicima 5%

d) poslovi kotlovničara s položenim ATK ispitom 5%

Uvećanje plaće s osnova uvjeta rada imaju radnici koji 50% i više svog radnog vremena obavljaju poslove za koje mogu ostvariti dodatak po osnovu uvjeta rada. Svaki radnik može ostvariti pravo na uvećanje plaće po osnovu uvjeta rada, samo po jednom osnovu, tj. uvjeti rada se ne kumuliraju.

Članak 38.

Pravo na uvećanje plaće s osnova uvjeta rada imaju radnici koji su u ustanovama socijalne skrbi ostvarile radni staž i to:

– 20 do 29 godina –4%

– od 30 do 34 godina –8%

– od 35 i više godina –10%,

a osnovicu za izračun uvećanja plaća iz ovog članka čini osnovna plaća utvrđena člankom 49. stavkom 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, te dodatak s osnova uvjeta rada iz članka 37. ovoga Ugovora.

Naknada za vrijeme bolovanja

Članak 39.

Ako je radnik odsutan sa rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% osnovice utvrđene Zakonom o zdravstvenom osiguranju.

Naknada u 100% iznosu osnovice utvrđene Zakonom o zdravstvenom osiguranju pripada radniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili povrede na radu.

Naknada za pripravnost

Članak 40.

Pripravnost postoji kada radnik ne mora biti prisutan u domu socijalne skrbi ili centru za socijalni rad, ali mora biti dostupan radi obavljanja hitnih poslova.

Pripravnost može biti aktivna ako je radnik pozvan da sudjeluje u obavljanju hitnih poslova, te pasivna u kojem slučaju je radnik samo dostupan, ali ne i pozvan.

Potrebu za pripravnošću, trajanje i broj radnika u pripravnosti utvrđivat će Ministarstvo rada i socijalne skrbi.

Naknada za pasivnu pripravnost plaća se u paušalnom iznosu i to za:

– pripravnost u vrijeme dnevnog odmora između dva radna dana i u dane tjednog odmora 1% od osnovne plaće radnika.

– Pripravnost u dane blagdana, spomen dana i neradnih dana 2% od osnovne plaće radnika.

Naknada za aktivnu pripravnost iznosi 2% od osnovne plaće i uvećava se prema stvarnom vremenu rada, što uključuje i sve pripadajuće dodatke (popodnevni rad, noćni rad, rad subotom i nedjeljom, rad blagdanom), te naknadu stvarnih troškova prijevoza.

Umjesto naknade za aktivnu pripravnost, radnik može odabrati pravo na korištenje slobodnih dana sukladno članku 36. ovog Ugovora.

Prava radnika na poslovima odgoja i obrazovanja

Članak 41.

Prava radnika koji rade na poslovima odgoja, obrazovanja i osposobljavanja, a koja se odnose na radno vrijeme, raspored radnog vremena i nastavnu normu određuje se sukladno pravima prosvjetnih radnika u predškolskom odgoju, osnovnom i srednjem obrazovanju.

Dnevnica i naknada troškova putovanja

Članak 42.

Kada je radnik upućen na službeno putovanje u zemlji, pripada mu puna naknada prijevoznih troškova, dnevnica i naknada punog iznosa hotelskog računa za spavanje.

Za vrijeme provedeno na službenom putu u trajanju:

– od 8 do 12 sati isplaćuje se 50% iznosa pune dnevnice

– duže od 12 sati isplaćuje se puna dnevnica.

Visina dnevnica isplaćuje se u visini kako je to uređeno za državna tijela.

Ako je radnik upućen na službeno putovanje s korisnicima (ljetovanje, zimovanje, organizirani odmor i dr.) koje traje najmanje 8 sati, bez obzira na osiguranu prehranu i smještaj, isplaćuje mu se iznos pune dnevnice.

Ukoliko to radnik zatraži, ustanova je dužna isplatiti predujam prije polaska na službeno putovanje.

Zaštita starijih radnika

Članak 43.

Radniku kojem se tijekom radnog vijeka smanji radna sposobnost zbog godina starosti, općeg zdravstvenog stanja, fizičke ili psihičke iscrpljenosti, povrede na radu, invaliditeta, profesionalnog oboljenja i drugih težih bolesti sukladno ocjeni invalidske komisije ili ocjeni i procjeni nadležne službe za medicinu rada, a do stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu nedostaje mu 5 godina života, osigurat će se povoljniji uvjeti rada (lakši poslovi, smanjenje norme i sl.) bez smanjenja plaće koju je ostvarivao u vremenu prije nego su nastupile spomenute okolnosti.

U slučaju da je došlo do smanjenja radne sposobnosti radnika koji je imao ugovor o radu za poslove koji se obavljaju kao položaj, ostvaruje pravo na plaću koju bi ostvario na poslovima odgovarajuće stručne spreme.

Zaštita radnika sa smanjenom radnom sposobnosti

Članak 44.

Ustanova je dužna radniku koji radi skraćeno radno vrijeme zbog smanjene radne sposobnosti, nastale povredom na radu bez njegove krivnje ili profesionalnog oboljenja, isplatiti plaću za skraćeno radno vrijeme i naknadu u visini razlike između naknade koju ostvaruje po propisima mirovinsko-invalidskog osiguranja i plaća radnog mjesta na koje je postavljen odnosno raspoređen, osim ako štetu nastalu zbog smanjenja radne sposobnosti nije ostvario po drugom osnovu (npr. naknada štete i sl.).

VI. PRAVA, OBVEZE I OVLASTI SINDIKATA
I SINDIKALNIH POVJERENIKA

Prava sindikalnih predstavnika i povjerenika

Članak 45.

Poslodavac je obvezan sindikalnom predstavniku, odnosno povjereniku omogućiti neophodan pristup radnim mjestima u svrhu obavljanja njegove dužnosti, te radi omogućavanja uvida u podatke i isprave u svezi s ostvarivanjem i zaštitom prava radnika u vrijeme i na način koji ne ometa redovito poslovanje.

Poslodavac također treba sindikalnom predstavniku, odnosno povjereniku, osigurati informacije koje su bitne za gospodarski položaj radnika kao što su prijedlozi odluka i pravilnika o radu kojima se reguliraju prava i obveze iz radnog odnosa, prijedlozi razvojnih odluka koje utječu na ekonomski i socijalni položaj radnika.

Poslodavac je dužan primiti na razgovor sindikalnog povjerenika odnosno sindikalnog predstavnika, po mogućnosti odmah, ali najkasnije u roku tri dana.

Poslodavac je dužan u pisanoj formi odgovoriti na svaki dopis sindikalnog povjerenika, odnosno sindikalnog predstavnika.

Sindikalni predstavnik, odnosno povjerenik ne smije biti spriječen ili ometan u obavljanju svoje dužnosti ako djeluje u skladu sa zakonom i ovim Ugovorom.

Prava iz prethodnih stavaka ovoga članka pripadaju jednako sindikalnom povjereniku kao i sindikalnim predstavnicima koji nisu zaposleni kod tog poslodavca.

Sindikalni predstavnik dužan se pred poslodavcem predstaviti odgovarajućom punomoći ili iskaznicom.

Ozljeda sindikalnog povjerenika prilikom obavljanja dužnosti člana radničkog vijeća i službenog puta u svezi te dužnosti, smatra se ozljedom na radu kod poslodavca.

Predstavnici radničkih vijeća odnosno sindikata u upravnim tijelima

Članak 46.

U upravnim tijelima ustanova javnih službi (tijelima koja imaju upravne ili nadzorne ovlasti), najmanje jedan član mora biti predstavnik radnika.

Predstavnika radnika u upravnim tijelima imenuje i opoziva radničko vijeće.

Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, predstavnika radnika imenuje i opoziva sindikat.

Predstavnici radnika sudjeluju ravnopravno u radu upravnog tijela bez prava glasa.

Sindikalne aktivnosti i sastanci

Članak 47.

Poslodavac je sindikalnom predstavniku odnosno sindikalnom povjereniku ili članovima povjereništva dužan omogućiti da sindikalne aktivnosti obavlja u radno vrijeme na način i u opsegu koji ovisi o veličini i organizaciji rada ustanove, a koji ne šteti obavljanju službe.

Članovi povjereništva sindikata imaju pravo održavati sindikalne sastanke u radno vrijeme ustanove, vodeći računa da se sastanci organiziraju u vrijeme i na način koji ne šteti redovnom poslovanju ustanove.

Svi članovi sindikata ustanove imaju pravo jednom u 6 mjeseci održati sindikalni skup u radno vrijeme ustanove, o čemu trebaju obavijestiti poslodavca, pazeći da se sastanak organizira u vrijeme i na način koji najmanje narušava redovno poslovanje ustanove.

U slučaju iz stavaka 2. i 3. ovog članka, sindikat ima pravo sastanak, odnosno skup, sazvati najkasnije dva sata prije isteka radnog vremena.

Sindikalni povjerenik odnosno članovi sindikalnog povjereništva imaju pravo na plaćeni dopust za sindikalne tečajeve, seminare, kongrese i konferencije u trajanju do ukupno 10 dana godišnje.

Uvjeti za rad sindikata

Članak 48.

Poslodavac je dužan bez naknade osigurati za rad sindikata najmanje sljedeće uvjete:

– jednu prostoriju za rad sindikata u pravilu odvojenu od mjesta rada i odgovarajući prostor za održavanje sastanaka, neovisno o broju sindikata koji djeluju u ustanovi, a raspored korištenja prostorije određuje se sukladno broju plaćenih sati rada na koje pojedini sindikat ima pravo u radničkom vijeću.

– pravo na korištenje telefona, telefaksa, i drugih tehničkih sredstava i opreme te pristup internetu, u mjeri nužnoj za ostvarivanje sindikalne aktivnosti.

– slobodu podjele tiska, sindikalnog izvješćivanja i oglašavanja na oglasnim pločama sindikata za redovne sindikalne aktivnosti, u vrijeme i na način koji ne šteti obavljanju službe.

– slobodu podjele tiska, izvješćivanja i oglašavanja i na drugim mjestima u vrijeme štrajka, odnosno provođenja drugih sredstava pritiska.

– oglasne ploče o svom trošku na mjestu dostupnom najvećem broju radnika.

– obračun sindikalne članarine i drugih obustava preko isplatnih lista prilikom obračuna plaća i doznačivanja članarine na račun sindikata, a temeljem pisane izjave člana sindikata.

U slučaju kad sindikalni povjerenik obavlja sindikalne aktivnosti u punom radnom vremenu, a zbog prirode njegova posla te aktivnosti nije moguće obavljati na njegovom mjestu rada, poslodavac će mu u pravilu osigurati drugi odgovarajući prostor za obavljanje sindikalne aktivnosti.

Poslodavac će se suzdržati od svakog činjenja ili propuštanja činjenja kojim bi pojedini sindikat u ustanovi bio doveden u povlašteni ili podređeni položaj.

U slučaju spora o korištenju uvjeta za rad sindikata nužnih za ostvarivanje sindikalnih aktivnosti, spor će biti povjeren arbitraži GSV-a, odnosno ureda za socijalno partnerstvo.

Zaštita sindikalnog povjerenika

Članak 49.

Sindikalnog povjerenika bez suglasnosti sindikata poslodavac ne smije otpustiti, premjestiti na nepovoljnije mjesto rada, premjestiti ga u sklopu iste ili druge ustanove, niti na bilo koji drugi način staviti u nepovoljniji položaj.

Najveći broj sindikalnih povjerenika koji uživa zaštitu iz Zakona o radu i ovog Ugovora, određuje se:

– prema broju članova sindikata – u slučaju kada je u ustanovi izabrano radničko vijeće,

– prema ukupnom broju zaposlenih u ustanovi – u slučaju kada radničko vijeće nije izabrano.

Suglasnost za otkaz iz stavka 1. ovog članka daje osoba određena Statutom sindikata, a ako nije određena onda predsjednik Sindikata ili osoba koju on ovlasti.

Zamjena radničkih vijeća sindikatom

Članak 50.

Ako radničko vijeće nije izabrano, sindikat preuzima sva njegova prava i ovlasti u skladu sa Zakonom.

Sindikalnog povjerenika koji ima ovlasti radničkog vijeća može u dijelu tih ovlasti zamijeniti predstavnik koji nije zaposlen u ustanovi pod uvjetom da je sindikat obavijestio poslodavca o toj osobi i da joj je povjerenik prenio u pisanoj formi određenu ovlast radničkog vijeća.

Kada zamjenjuju radničko vijeće sindikalni povjerenik odnosno drugi članovi tako ustrojenog radničkog vijeća, imaju pravo na naknadu plaće u skladu sa Zakonom o radu, koja se utvrđuje prema broju članova koje bi imalo radničko vijeće da je bilo izabrano, s tim da uvjeti i način naknade plaće mogu biti pobliže određeni posebnim sporazumom sa Sindikatom.

U ustanovi s manje od 20 zaposlenih, samo sindikalni povjerenik najreprezentativnijeg sindikata ima pravo na 2 sata rada tjedno uz naknadu plaće.

Povrat na rad

Članak 51.

Čelnik sindikata koji je na tu funkciju izabran iz radnog odnosa kod poslodavca, a koju obavlja profesionalno, ima se pravo nakon prestanka te funkcije vratiti na rad na iste poslove, a ako tih poslova više nema, onda na odgovarajuće poslove u okviru njegove stručne spreme.

O namjeni povratka na rad, osoba iz stavka 1. ovog članka mora obavijestiti poslodavca u roku 30 dana od prestanka funkcije.

VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 52.

Dio prava i obveza utvrđenih ovim ugovorom preuzet je iz Temeljnog kolektivnog ugovora, potpisanog dana 13. prosinca 2001. godine između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, kao jednog od potpisnika sindikata javnih službi.

Ukoliko Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi, odnosno Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske izmjenama ili dopunama Temeljnog kolektivnog ugovora, dogovore drugačiju ili višu razinu prava, ona postaju sastavni dio ovog ugovora i neposredno se primjenjuju.

Članak 53.

Ovim Ugovorom stavlja se izvan snage Sporazum o uvećanju osnovne plaće s osnova uvjeta rada u djelatnosti socijalne skrbi, potpisan 4. lipnja 2002. godine, između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalnog sindikata radnika u djelatnostima zdravstva MIO i socijalne zaštite Hrvatske i Sindikata zdravstva socijalne zaštite i MIO osiguranja.

Članak 54.

Ako nakon 3 mjeseca od dana primjene članka 37. i 38. ovoga Ugovora nastupe okolnosti koje bi otežale provedbu ovog Ugovora, ugovorne strane su suglasne da će pristupiti izradi prijedloga izmjena i dopuna ovoga Ugovora.

Zagreb, 2. listopada 2002.

Za Vladu Republike Sindikat zaposlenika u

Hrvatske djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske

Davorko Vidović, v. r. Radoslav Golac, v. r.

ministar rada i socijalne Samostalni sindikat

skrbi radnika u djelatnostima zdravstva,

MIO i socijalne zaštite Hrvatske

Ivan Hengl, v. r.

Sindikat zdravstva, socijalne zaštite
i MIO osiguranja

dr. Ljiljana Oštrić-Anić, v. r.