EKO je zajednički europski referentni sustav koji će povezivati kvalifikacijske sustave i okvire različitih zemalja. U praksi će djelovati kao prevoditeljski alat koji će kvalifikcije činiti čitljivijima. To će pomoći učenicima i radnicima koji će se željeti kretati između zemalja ili mijenjati zaposlenja ili koji će u svojoj domovini željeti prijeći iz jedne obrazovne ustanove u drugu.

Korisnici EKO-a će u prvom redu biti tijela ovlaštena za skrb o nacionalnim i/ili sektorskim kvalifikacijskim sustavima i okvirima. Kad se jednom uspostave odnos između nacionalnih kvalifikacijskih sustava i EKO-a, Europski kvalifikacijski okvir će pomagati pojedincima, poslodavcima te pružateljima usluga obrazovanja i osposobljavanja da uspoređuju pojedinačne kvalifikacije iz različitih zemalja i sustava obrazovanja i osposobljavanja.

Kao instrument za promicanje cjeloživotnog učenja , EKO obuhvaća opće obrazovanje i obrazovanje odraslih, strukovno obrazovanje i osposobljavanje, kao i visoko obrazovanje. Osam razina pokriva cjelokupni raspon kvalifikacija od onih ostvarenih na kraju obaveznog obrazovanja do onih koje se dodjeljuju na najvišoj razini akademskog i stručnog ili strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Svaka bi se razina u načelu trebala dostići nizom raznih putanja obrazovanja i karijere

EKO koristi 8 kvalifikacijskih razina zasnovanih na ishodima učenja (definiranima pomoću znanja, vještina i kompetencija). EKO se usredotočuje s inputa (trajanje iskustva učenja, tip institucije) na ono što osoba koja ima određenu kvalifikaciju zaista zna i u stanju je učiniti. Pomicanjem središta interesa na ishode učenja EKO:
• podupire snažniju usklađenost između potreba tržišta rada (za znanjem, vještinama i kompetencijama) i pružanja usluga obrazovanja i osposobljavanja,
• olakšava vrednovanje neformalnog i informalnog učenja,
• olakšava prijenos i korištenje kvalifikacija među različitim zemljama i sustavima obrazovanja i osposobljavanja.
EKO također priznaje da su sustavi obrazovanja Europe tako različiti da su usporedbe zasnovane na inputima, kao što je, primjerice, dužina studiranja, neprovedive.

Ne, EKO opisuje razine kvalifikacija pomoću ishoda učenja. Dodjeljivanje kvalifikacija ostat će stvar nacionalnih tijela za kvalifikacije.

EKO je dobrovoljni okvir te stoga ne postoji zakonska obaveza za zemlje. Godina 2010. je preporučeni ciljani datum do kojeg bi zemlje trebale svoje kvalifikacijske sustave povezati s EKO-om, a godina 2012. rok do kojeg bi trebalo osigurati da pojedine svjedodžbe o kvalifikacijama iskazuju povezanost s odgovarajućom razinom EKO-a.

Europass je uveo zbirku dokumenta koji će koristiti pojedinci da bi opisali svoje kvalifikacije i kompetencije. Europass, međutim, ne uspoređuje razine kvalifikacija. U budućnosti bi svi Europass dokumenti, a posebno dopunske isprave trebale iskazivati jasnu vezu s odgovarajućom razinom EKO-a.

EKO je u potpunosti kompatibilan s kvalifikacijskim okvirom za visoko obrazovanje osmišljenim i razvijenim u okviru Bolonjskog procesa. Točnije rečeno, deskriptori EKO-a za razine 5-8 odnose se na deskriptore za visoko obrazovanje. Međutim, formulacija deskriptora za razine EKO-a razlikuje se od deskriptora za Bolonjski proces koji su osmišljeni i razvijeni posebno za potrebe visokog obrazovanja jer, kao okvir cjeloživotnog učenja, EKO također obuhvaća i strukovno obrazovanje i osposobljavanje te radni kontekst, uključujući onaj na najvišim razinama.

U Hrvatskom kvalifikacijskom okviru (HKO) sve se kvalifikacije opisuju kroz tri svojstava: (1) razinu složenosti stečenih kompetencija, (2) obujam stečenih kompetencija, te (3) profila stečenih kompetencija.

I jedne i druge vrste kvalifikacija (sveučilišni prvostupnik i stručni prvostupnik) imaju jednaku razinu složenosti – 6. razina po HKO.

I jedne i druge vrste kvalifikacija (sveučilišni prvostupnik i stručni prvostupnik) imaju jednake zahtjeve na obujam stečenih kompetencija – najmanje 180 ECTS bodova.

To znači da se navedene vrste kvalifikacija razlikuju u trećem svojstvu – u profilu stečenih kompetencija. U mnogim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, kvalifikacije koje se stječu u visokom obrazovanju (a često i srednješkolskom obrazovanju) dijele se u dvije skupine: (1) skupina koja obuhvaća kvalifikacije kojima pripadaju kompetencije s više činjeničnih i teorijskih znanja u odnosu na spoznajne, psihomotoričke i socijalne vještine, i (2) skupina koja obuhvaća kvalifikacije s više spoznajnih, psihomotoričkih i socijalnih vještina u odnosu na činjenična i teorijska znanja. U Hrvatskoj se prva skupina kvalifikacija stječe kroz tzv. sveučilišne studije (npr. preddiplomski sveučilišni studij) pa se i za naziv te vrste kvalifikacija ponekad koristi termin „sveučilišni“ – npr. „sveučilišni prvostupnik“. Druga skupina kvalifikacija stječe se tzv. stručnim studijima pa se i za naziv ponekad koristi termin „stručni“ – npr. „stručni prvostupnik“.

Nekadašnji VŠS označava kvalifikacije koje u većini slučajeva pripadaju 6. razini složenosti u HKO (a manjim dijelom 5.2 razini) te imaju profil kompetencija s više spoznajnih, psihomotoričkih i socijalnih vještina u odnosu na činjenična i teorijska znanja. To znači da je VŠS u većini slučajeva usporediv s današnjim stručnim prvostupnikom, a, u manjem broju slučajeva, s današnjim pristupnikom.

U većini slučajeva, nekadašnji VSS označava kvalifikacije koje pripadaju 7.1 razini složenosti u HKO i koje imaju profil kompetencija s više činjeničnih i teorijskih znanja u odnosu na spoznajne, psihomotoričke i socijalne vještine. To znači da niti sveučilišni prvostupnik niti stručni prvostupnik nije usporediv s većinom nekadašnjih VSS. Nekadašnji VSS usporediv je, u pravilu, jedino s današnjim kvalifikacijama magistra struke, koje se stječu diplomskim sveučilišnim studijima.

Kvalifikacije današnjih sveučilišnih prvostupnika označavaju skupinu kvalifikacija koje prije u Hrvatskoj nisu postojale – to su nove vrste kvalifikacija u Hrvatskoj. Nisu usporedive s nekadašnjim VSS (jer sveučilišni prvostupnik pripada manjoj razini složenosti u odnosu na VSS), ali nije ispravno izjednačavati ih niti s nekadašnjim VŠS. Istina, imaju jednaku razinu složenosti kao i većina VŠS (6. razina u HKO), ali su im odvojeni profili stečenih kompetencija (kao što je već objašnjeno u pretodnom pitanju).

To je pitanje koje za sada nema odgovor u HKO. HKO će tek kroz par godina omogućiti razumijevanje i stvaranje prihvatljivoga i jasnoga odgovora na navedeno pitanje, a koje će dati odgovarajuća struka.